No, nakon (ne)prospavane noďż˝i, sljedeďż˝eg nam je jutra sve bilo više-manje jasno. Shvatili smo da nas je Peter u zajedniďż˝koj meditaciji doveo u dodir sa našom nutrinom, sa našim unutarnjim znanjem koje je svima, vjerojatno na podsvjesnoj razini, jasno ukazalo kako je naš današnji naďż˝in ďż˝ivota i rada neodrďż˝iv, te da postoji neki drugi, mnogo prirodniji, sretniji te kao rezultat toga i produktivniji oblik postojanja. Nakon što smo se iz opisanog stanja "spustili u realni svijet" desilo se to nešto, u prvi tren neoďż˝ekivano, ali zapravo potpuno prirodno. Preplavili su nas osjeďż˝aji tuge, frustracije i nezadovoljstva jer smo shvatili koliko smo zapravo daleko od našeg cilja, koliko nam zapravo nedostaje ljubavi, zajedništva i suradnje u našim svakodnevnim ďż˝ivotima, koliko smo zapravo ograniďż˝eni i izolirani u malim, pojedinaďż˝nim svjetovima te stoga nesposobni za znaďż˝ajna postignuďż˝a.

U kontekstu navedenog, još jedan trenutak drďż˝im izuzetno vaďż˝nim. Drugoga dana, na odlasku u voďż˝nji prema Plesu, Peter nam je u opuštenoj atmosferi, izuzetno zadovoljan sa Forumom, svjesno ili nesvjesno, poruďż˝io: "Hey people, just wanted to tell you that I feel a lot of ego in this community." Njegova nas je poruka veoma iznenadila. Kako on to misli? Svi mi koji smo se u ta dva dana okupili uglavnom smo "super ekipa", pravi reprezentanti novog svjetonazora u nastajanju, osobe koje vole suradnju, zajedništvo i druge ljude. Ljubav, poštivanje i paďż˝ljivo slušanje za nas su posve normalne kategorije, svakoga trena na svakome mjestu. Problem naravno "nije u nama" veďż˝ u "onima tamo" koji "nikako da shvate da se moraju promijeniti".

Malo sutra.

Upravo se u Peterovoj poruci kriju uzroci problema svih nas koji se trudimo da nešto napravimo u organizacijama i društvu u kojem ďż˝ivimo, da pokrenemo promjene koje ďż˝e stvoriti bolji i sretniji svijet. Mi nismo ono što mislimo da jesmo. Zapravo se jako malo razlikujemo od vanjskog svijeta kojeg ďż˝elimo promijeniti. Mi jednostavno ne ďż˝ivimo ono o ďż˝emu propovijedamo. I zato je polje koje stvaramo još uvijek nedovoljno privlaďż˝no. ďż˝ista fizika.

Umjesto da se svakodnevno bavimo drugima, svatko bi trebao svakoga dana razmisliti: Kakvi su moji odnosi sa bliskim ljudima, roditeljima, suprugom, djevojkom, djecom, prijateljima, kolegama na poslu, poslovnim partnerima, susjedima? Ima li u tim odnosima ljubavi, poštovanja, razumijevanja i tolerancije? Postajem li doista, kako je to Gandhi lijepo rekao, "promjena koju ďż˝elim vidjeti u svijetu"?

Dok pišem ove retke, u mojoj se nutrini javlja jedan glasiďż˝ i govori: "Marko, lijepu si poruku napisao 'njima'. Jer naravno, problem nije u tebi. Ti si OK. Problem je u 'njima'. Kada bi samo konaďż˝no shvatili što im ďż˝eliš reďż˝i..." To je, naravno, ego. Veliki majstor, ponekad prijatelj a mnogo ďż˝ešďż˝e neprijatelj, na putu ostvarenja naše misije. Ovoga je trena prevaren, osviješten. Naďż˝alost, znam da ďż˝e me Veliki majstor veďż˝ danas opet nadvladati.