Mi ljudi jednostavno trebamo jedni druge. Poput drugih �ivotnih oblika, od mikroskopskih organizama do slo�enih ekosustava, moramo postojati zajedno. Navedena je potreba uo�ljiva �ak i u zapadnom svijetu koji toliko obo�ava i promovira neovisnost i individualizam. Koliko nas samo ima koji danas �udimo za zajedništvom i pripadnošï¿½u?
Stoga je va�no ne zaboraviti da se organizaciji, zajednici ili grupi uvijek priklju�ujemo kako bismo postigli više. Ljudi se nikad ne udru�uju da bi postigli manje. �elimo stvarati, prona�i novi smisao, doprinositi i pripadati. Negdje duboko u nama skriveno je znanje da je sve to mogu�e ostvariti jedino kroz zajedništvo s drugim ljudima. Stoga svaki �in udru�ivanja, svaki napor da se nešto organizira u svojem zametku krije pozitivnu i mo�nu energiju.
Rije�i Tome Akvinskog ponukale su me gledati na vlastito iskustvo u radu s organizacijama iz nove perspektive, kako bih zapazila primjere ljudske transformacije uz pomo� ljubavi, radije negoli straha. Kada sam stvari po�ela promatrati iz novog kuta iznenada sam shvatila kako postoje mnoga svjedo�anstva u prilog njegovoj tvrdnji. Svjedo�ila sam nastajanju novih mogu�nosti koje po�inju izranjati gotovo niotkuda, samo kada dvoje ljudi poka�e spremnost da pa�ljivo saslušaju jedan drugoga, da budu prisutni jedan za drugoga. Tada uop�e nije va�no tko su oni, od kuda dolaze, koliko su razli�iti i što se zapravo doga�a. Jednostavnim �inom pa�ljivog slušanja, u prisustvu iskrenog poštivanja i zanimanja za misli i osje�aje drugoga, stvaraju se temelji za sveobuhvatne promjene.
Nedavno sam sudjelovala u razgovoru grupe ljudi kada je jedan od sudionika primijetio: "Moramo se po�eti susretati s našim ljudima pod njihovim uvjetima. I po�eti govoriti njihovim jezikom." Njegove su rije�i zvu�ale kao o�ita istina i u trenu me podsjetile na mnoge treninge o osvješï¿½ivanju razli�itosti, kulturalnoj osjetljivosti i individualnim razlikama koje sam, kao i drugi �lanovi ove grupe, u prošlosti iskusila. No, te sam rije�i ovoga puta druga�ije shvatila i �ula, te stoga druga�ije na njih odgovorila: "Ne moramo se s ljudima susretati 'pod njihovim uvjetima'. Zapravo, sve što moramo napraviti je susresti se s njima." Pri tome sam mislila kako moramo biti iskreno znati�eljni i pa�ljivi slušatelji, puni poštovanja, kako bismo mogli saznati tko ta osoba zapravo jest i koje su njene stvarne �ivotne preferencije.
Istinsko poštovanje prema nekoj osobi iskazujemo tek kada smo doista znati�eljni, kada pokazujemo zanimanje za iskustva i razmišljanja drugih, kada smo uljudni dok slušamo. Tek tada ih srda�no pozivamo u odnos sa nama i stvaramo temelje za kvalitetnu suradnju. Jer kvalitetu me�uljudskih odnosa determinira jedan veoma jednostavan �imbenik, osje�aj priznatosti, budu�i da je spremnost neke osobe da bude s nama u odnosu proporcionalna osje�aju priznatosti koji toj istoj osobi iskazujemo. Svima nama ne treba ništa više kako bismo po�eljeli raditi zajedno. Ovu sam istinu spoznala prate�i sudski proces pri Truth and Reconciliation Commission u Ju�noafri�koj Republici kada su ljudi otvoreno, pred cijelom nacijom, govorili o svojim iskustvima iz vremena aparthejda. Nakon prepri�anih u�asa koje je pre�ivio, tom je prilikom jedan od njih rekao: "Danas znam da nacija pla�e sa mnom." Nije zahtijevao neku dodatnu stru�nu pomo�, niti je tra�io nov�anu naknadu za pretrpljene patnje. Va�no mu je bilo jedino da ljudi poslušaju njegovu pri�u, da ga pozorno saslušaju. Kroz jednostavni akt pozornog slušanja zajednica se aktivno uklju�ila u izvršavanje zadatka preobrazbe nacije.