Zamislimo Juana Diega kao lidera i pionira ovog novog shvaďż˝anja uloge HR-a u kulturi pojedine organizacije. Iz njegovog primjera nam je lako uoďż˝iti na koji se naďż˝in kreira ugodnija atmosfera unutar organizacije u mnogo veďż˝oj mjeri obiljeďż˝ena kvalitetama "ljubavi i poštivanja". Prije zbog godina koje je proveo u sjemeništu gdje je nauďż˝io što to znaďż˝i sluďż˝iti drugima, nego zbog svog formalnog obrazovanja, Juan je postao iznimno uspješan lider koji svakoga trena daruje svoje bliďż˝nje ljubavlju. Njegov primjer nam pokazuje koliko je vaďż˝no oblikovati uroďż˝ene talente pojedine osobe kako bi ona, jednoga dana kada za to doďż˝e vrijeme, svojim postojanjem mogla transformirati svoju okolinu.

Na poziciji voditelja Odjela za ljudske potencijale u svojoj kompaniji Juan Diego se našao toďż˝no na onom poloďż˝aju koji mu omoguďż˝ava da pomogne ljudima shvatiti blagoslove svakodnevnog ďż˝ivota i rada u okolini koja ljudima dozvoljava da budu ono što jesu, ljudska biďż˝a! Bez obzira da li je poticao edukaciju svih djelatnika, lidera i radnika, njegova osobna predanost doista moďż˝e znaďż˝ajno utjecati na velike promjene u organizaciji te na ispunjenje njezine misije. Autentiďż˝na i osviještena osoba u sluďż˝bi ljudskih potencijala vaďż˝an je ďż˝imbenik koji moďż˝e utjecati na kvalitetu meďż˝uljudskih odnosa u kompaniji. To naravno ovisi o samome pojedincu, u ovom sluďż˝aju Juanu Diegu, koji mora "ďż˝ivjeti ono što propovijeda" (eng. walk the talk - op.ur.), odnosno i sam ďż˝initi ono što traďż˝i da drugi ďż˝ine. Takoďż˝er ďż˝e morati raditi na sebi kako bi se razvio u suosjeďż˝ajnije i kvalitetnije ljudsko biďż˝e, spremno i voljno razvijati se, uďż˝iti i mijenjati svoje stavove i razmišljanja kada se za to ukaďż˝e potreba.

Ako se prihvati svoje misije na opisani naďż˝in, plodovi njegova rada ďż˝e sigurno postati vidljivima, a ljudi u kompaniji, pa preko njih i klijenti, bit ďż˝e zadovoljni. Tako se pozitivan utjecaj samo jednog ďż˝ovjeka moďż˝e putem mreďż˝e proširiti na veliki broj ljudi.

Ricarda sam namjerno ostavio za kraj buduďż˝i da vjerujem kako je uloga predsjednika uprave izrazito zahtjevna i traďż˝i mnogo više od onoga što su tradicionalni direktori spremni poduzeti. Posebno se to odnosi na kontekst ovog teksta, na kreiranje "mjesta" koje dozvoljava da se prirodni dar ljubavi u svima nama, u veďż˝oj mjeri unosi u radnu svakodnevnicu.

Mnogi ljudi vjeruju kako predsjednici uprava imaju najveďż˝i utjecaj na rast, razvoj i performanse tvrtke. Kada ďż˝elni ďż˝ovjek gnjavi i maltretira djelatnike tada podsvjesno u organizaciji stvara kulturu straha, otpora i tajne pobune. Ako se lider koristi patrijarhalnim stilom tada ga djelatnici obiďż˝no doďż˝ivljavaju kao "velikog oca". Ponekad je lider njeďż˝na i suosjeďż˝ajna osoba koja svakog trena pruďż˝a podršku, što je mnogo bolje nego kada organizaciju vodi tiranin. Mnogo je razliďż˝itih stilova kojima lideri mogu voditi, gotovo jednako mnogo koliko je i njih samih. Neki od njih posjeduju kvalitetnije formalno obrazovanje, drugi su pak nauďż˝ili voditi kroz uspjehe i pogreške u vlastitom dugogodišnjem iskustvu. Bez obzira o kojoj se kombinaciji radi, od kljuďż˝nog je znaďż˝aja "naďż˝in bivstvovanja" (Peter Drucker o tome kaďż˝e kako se liderstvo odnosi na pitanje kako BITI, u mnogo veďż˝oj mjeri nego što raditi - op. ur.) u ulozi prvog ďż˝ovjeka neke organizacije.