Ricardo je zasigurno pokazao ljudske kvalitete i pronašao put da unaprijedi samoga sebe, da nadogradi prirodne predispozicije koje je iskazao veďż˝ u ďż˝etvrtoj godini ďż˝ivota, mudrim izborom edukacije i korištenjem istanďż˝anog osjeďż˝aja za biznis. No, situaciju moramo promotriti i iz druge perspektive, ispod vodljivog, kako bismo uoďż˝ili jedan aspekt na njegovom putu prema uspjehu koji je ograniďż˝io i blokirao njegovu sposobnost liderstva, a time i kreiranje kvalitetnije radne okoline. Naravno radi se o njegovoj 400 dolara dnevnoj ovisnosti o kokainu.

Sam Ricardo se vjerojatno ne bi sloďż˝io s navedenom konstatacijom buduďż˝i da vjeruje kako je "situacija pod kontrolom". Tako je to uvijek kada je kokain u igri, bilo da se radi o predsjedniku uprave ili bilo kojem drugom ďż˝ovjeku. Negiranje je najďż˝ešďż˝i odgovor ovisnika, a posebno se to odnosi na konzumente teških droga.

Promotrimo li pobliďż˝e situaciju u kontekstu izgradnje humanije, srdaďż˝nije i suosjeďż˝ajnije organizacijske kulture, na što nailazimo? Da li Ricardo misli da vješto skriva svoju "malu tajnu", da li doista vjeruje da o njegovoj ovisnosti nitko ništa ne zna? Vjerojatno bi se jako uznemirio kada bi saznao da uopďż˝e nije tako veďż˝ posve suprotno, da svi sve znaju samo što o tome ne ďż˝ele govoriti, iz razliďż˝itih razloga. Neki šute jer misle da ga na taj naďż˝in štite, dok se drugi ne usuďż˝uju progovoriti o toj temi zbog straha da ne izgube posao. ďż˝ini se kako je njihov strah potpuno opravdan buduďż˝i da bi se Ricardo vrlo lako mogao riješiti pojedinca koji bi otkrio njegovu istinu. Ovisnici to ďż˝esto ďż˝ine.

Ako dublje promotrimo situaciju vidjet ďż˝emo da opisano prikrivanje nadalje potpomaďż˝e stvaranje "kulture prikrivanja" unutar organizacije. Ljudi strahuju razgovarati o vaďż˝nim stvarima, ostaju uvijek u sigurnom i poznatom prostoru što u velikoj mjeri oteďż˝ava komunikaciju buduďż˝i da bi o nekim stvarima ipak trebali razgovarati. Povjerenje polako ali sigurno nestaje, laďż˝i poďż˝inju kolati, a tako nastala situacija se prihvaďż˝a kao "normalno stanje", bez svjesnosti da je proizašla iz ovisniďż˝kog obrasca koji utjeďż˝e kako na razinu osjeďż˝aja tako i na razinu uma.

Kada bi Ricardo pokušao voditi na ispravan naďż˝in, morao bi nešto napraviti u kontekstu svoje ovisnosti. Ako bi poďż˝elio da djelatnici kreiraju drugaďż˝iju organizacijsku kulturu, tada bi prije svih drugih on sam morao napraviti znaďż˝ajni iskorak i pokazati da je spreman nešto promijeniti. Lideri i menadďż˝eri ďż˝esto griješe kada ljude šalju na razne treninge i edukacije, bez obzira iz kojeg razloga to ďż˝inili, a da sami ništa ne poduzimaju u svezi promjene. Pogrešno vjeruju da se drugi moraju mijenjati, a oni sami ne moraju. Upravo iz tog razloga ogromne koliďż˝ine novca, vremena i energije odlaze u nepovrat. Kada bi lideri shvatili ovu jednostavnu istinu, u njihovoj okolini bi se dogodile nevjerojatne stvari. Kada bi samo smogli dovoljno hrabrosti da iskoraďż˝e i budu iskreni prema sebi i drugima, da hrabro prihvate istinu, ma kako ona bolna bila, uďż˝inili bi ono što u biti i jest njihov pravi posao. Kada bi u tome uspjeli, pokazali bi što to znaďż˝i povezati ljubav i biznis.