Za ukljuďż˝ivanje u dijalog mora postojati motivacija. Buduďż˝i da se proces na poďż˝etku ďż˝ini "neefikasnim", grupa se neďż˝e dobrovoljno ukljuďż˝iti u dijalog osim ako nije neďż˝im potaknuta, primjerice, ako se ďż˝lanovi grupe osjeďż˝aju povrijeďż˝enima ili pak osjeďż˝aju krivnju i tjeskobu, odnosno potrebu da prevladaju navedene osjeďż˝aje kako bi nastavili s izvršenjem zadatka. Središnji problem odnosno kljuďż˝ni zadatak je trajni razlog zbog kojeg se grupa uopďż˝e sastaje.

Na poďż˝etku rada, grupa moďż˝e dijalog doďż˝ivjeti kao metodu koja zapravo usporava rješavanje problema. No, stvarna se promjena dogaďż˝a tek onda kada ljudi osjete psihološku sigurnost, a tu sigurnost im pruďż˝aju upravo implicitne i eksplicitne norme artikulirane u dijalogu, stvaranjem osjeďż˝aja usmjerenosti te osjeďż˝aja obuzdavanja opasnih aspekata interakcija. Ako je grupa sposobna koristiti se dijalogom prilikom rješavanja odreďż˝enog zadatka ili problema, tada ďż˝e zasigurno mnogo brďż˝e doseďż˝i zadovoljavajuďż˝u razinu komunikacije.

Okru�enje

Isaacs nam govori o potrebi stvaranja spremnika za potrebe dijaloga, odnosno sigurnog okruďż˝enja u kojem ďż˝e implicitne i eksplicitne norme omoguďż˝iti ljudima da se bave "vruďż˝im pitanjima", a da se ne opeku. Primjerice, radnici ďż˝eliďż˝ane koji su nedavno sudjelovali u dijalogu radnika i menadďż˝menta usporedili su dijalog sa strojem koji rastaljeni metal pretaďż˝e iz spremnika u kalupe, dok oni proces promatraju sa sigurne udaljenosti. Primjer je to zajedniďż˝kog stvaranja spremnika što nadalje osigurava prostor za više razine emotivnosti i napetosti, a sve to bez opasnosti da itko izgori.

Doprinos moderatora proizlazi iz njegove vještine oblikovanja ponašanja tako da nikoga ne osuďż˝uje, te iz sposobnosti suspendiranja vlastitih kategorija i prosudbi. Ova je vještina osobito vaďż˝na u situacijama u kojima sukob unutar grupe dolazi do toďż˝ke usijanja, prijeteďż˝i da se "izlije iz spremnika". Tada moderator moďż˝e prihvatiti legitimitet situacije priznajuďż˝i da sukob postoji, te da ga svi ďż˝lanovi grupe zajedno trebaju iznova razmotriti bez meďż˝usobnog osuďż˝ivanja i optuďż˝ivanja, te ponekad ďż˝ak i bez osjeďż˝aja da je potrebno išta uďż˝initi po tom pitanju.


Zadatak vs. proces

Jednom kada grupa proďż˝ivi dijalog, proces se poďż˝inje napajati samim sobom. Znalo se dogoditi da sam bio u grupama ďż˝iji su ďż˝lanovi izabrali ostati u krugu kako bi nastavili s dijalogom, ďż˝ak i onda kada su bili zaokupljeni drugim poslovima - konkretnim zadacima s odreďż˝enim vremenskim rokovima. U skladu s time, mogao bih iznijeti sljedeďż˝u hipotezu - svakoj grupi je potrebna šira svrha za odrďż˝anje osim ako nije formirana zato da bi uďż˝ila o sebi. Nastavljanje sastajanja u dijaloškom formatu vjerojatno neďż˝e funkcionirati nakon što ďż˝lanovi svladaju osnovne vještine.

Komentar

Guďż˝va. Gradska vreva, beskonaďż˝na kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stiďż˝ete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta traďż˝ili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka veďż˝ ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem ďż˝ivotu i da kašnjenje od pola sata nitko neďż˝e prihvat

pročitaj...