Dijalog treba shvatiti kao grupni proces koji proizlazi iz vještina i stavova sudionika. Prema definiciji, dijalog je proces koji ima znaďż˝enje iskljuďż˝ivo unutar grupe. Kako bi do dijaloga uopďż˝e došlo, više ljudi mora meďż˝usobno suraďż˝ivati. Nadalje, ta se suradnja temelji na individualnom izboru, na teďż˝nji da se iz konverzacije izvuďż˝e maksimum koristi te na vještinama reflektiranja i suspendiranja. Jednom kada grupa zajedniďż˝ki usvoji ovakve stavove i vještine, moguďż˝e je ďż˝ak i vremenski osjetljive - rješenju usmjerene - sastanke odrďż˝avati u formatu dijaloga.

Takoďż˝er sam uoďż˝io da veďż˝ina ljudi posjeduje opďż˝eniti osjeďż˝aj za dijalog te da su u prijašnjim odnosima doďż˝ivjeli njegove razliďż˝ite oblike. Stoga moderator moďż˝e predloďż˝iti da grupa eksperimentira s dijalogom ďż˝ak i na sastancima usmjerenim konkretnom rješavanju problema. Iskustvo mi govori da je iznimno korisno na poďż˝etku dijaloškog sastanka sudionicima prezentirati ideju o tome kako se u pozadini opaski, komentara i percepcije uvijek skrivaju odreďż˝ene pretpostavke, te da ďż˝e se proces rješavanja problema znaďż˝ajno unaprijediti ako ih uoďż˝imo kod sebe i drugih. Posljediďż˝no tome, ako se razgovor pretvori u diskusiju ili debatu, legitimno je zapitati se da li je to neslaganje utemeljeno na razliďż˝itim pretpostavkama, kako bi zatim te pretpostavke eksplicitno istraďż˝ili. Gledano iz ovog kuta, središnja uloga moderatora odnosi se na kontinuirano ukazivanje na kognitivne kategorije i pretpostavke u pozadini razgovora.

Jedan od konaďż˝nih testova vaďż˝nosti dijaloga jest otkriti mogu li se teški problemi, optereďż˝eni sukobima bolje riješiti u grupama koje su nauďż˝ile djelovati u dijaloškoj formi, i koje su se sloďż˝ile da tragaju za ishodom koji je koristan za sve sudionike. Meďż˝utim, proces dijaloga zahtijeva poďż˝etnu motivaciju za zajedniďż˝ki rad. U samom procesu dijaloga nema niďż˝eg posebnog ďż˝ime se moďż˝e prevladati ďż˝elja pojedinih ďż˝lanova grupe da pobijede druge, ako im je to poďż˝etna namjera.


O kulturi i supkulturama

Dijalog je od posebnog znaďż˝aja za kulturu. Kada djelujemo i kada se ponašamo kao svojevrsni "nosaďż˝i kulture" i kada smo svjesni našeg kulturalnog ďż˝lanstva, emocionalno smo povezani s nauďż˝enim kulturalnim kategorijama mišljenja te ih vrednujemo i štitimo kao aspekt grupnog identiteta. Jedan od naďż˝ina na koji grupe, zajednice, organizacije ili druge jedinice koje razvijaju supkulture definiraju same sebe i postavljaju psihološke granice jest putem razvoja posebnog jezika. Kod strukovnih zajednica taj jezik nazivamo ďż˝argonom. Korištenjem takvog jezika stvara se osjeďż˝aj pripadanja i ďż˝lanstva u zajednici, što za uzvrat osigurava odreďż˝eni status i identitet.

Komentar

Guďż˝va. Gradska vreva, beskonaďż˝na kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stiďż˝ete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta traďż˝ili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka veďż˝ ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem ďż˝ivotu i da kašnjenje od pola sata nitko neďż˝e prihvat

pročitaj...