Ustvari, za veďż˝inu ljudskih biďż˝a nedostatak priznanja obiďż˝no je poguban. Od ranog djetinjstva su nas poduďż˝avali ne samo da obraďż˝amo paďż˝nju na ljude i priznajemo ih, nego i više, da im dajemo ono što traďż˝e, osim ako nam to davanje ne stvara osjeďż˝aj neugode. Stoga se uvijek smijemo kad netko ispriďż˝a vic, ďż˝ak i kada nam uopďż˝e nije smiješan. Ako nas netko upita: "Izgledam li dobro u ovom odijelu?" izrazit ďż˝emo mu kompliment, ďż˝ak i kada nam se odijelo uopďż˝e ne sviďż˝a. Takvih je primjera neizmjerno mnogo. Ono što nazivamo taktiďż˝nošďż˝u, dobrim ponašanjem, društvenošďż˝u i sigurnim nastupom, ďż˝esto se odnosi na sposobnost osobe da reagira na naďż˝in da ojaďż˝a tuďż˝u vrijednost, radije nego da je omalovaďż˝i.

Tako nam uzajamno spašavanje "obraza" osigurava normalne društvene odnose. No dogaďż˝a se da smo u tom procesu voďż˝eni kulturalnim pravilima koja potkopavaju valjanu komunikaciju te stvaraju ono što Chris Argyris naziva "obrambenim rutinama". Da bismo bili uljudni i zaštitili tuďż˝i "obraz", te posebice vlastiti, nastojimo reďż˝i ono što mislimo na prikladan i najmanje štetan naďż˝in. Stoga je opďż˝e prihvaďż˝eno kulturološko pravilo: "Misliš li nešto reďż˝i - reci nešto lijepo. Ako ništa lijepo ne misliš reďż˝i - onda bolje šuti". Sve svjetske kulture drďż˝e se navedenog pravila, a azijske kulture vjerojatno i više od zapadnjaďż˝kih. Iako se opaske koje izazivaju konfrontaciju mišljenja u ameriďż˝koj kulturi mogu ďż˝initi bezobraznima i uvredljivima, druge kulture te iste opaske mogu smatrati ozbiljnim izvorom sukoba i teškim uvredama, što nadalje vodi do raskida odnosa.

Pritisak rokova u grupi koja se bavi rješavanjem problema moďż˝e dovesti do pojave znaďż˝ajne dileme. Naime, izraďż˝avanje istine moďż˝e dovesti do brďż˝eg i kvalitetnijeg rješavanja problema, no istovremeno moďż˝e ugroziti izgradnju odnosa. U procesu rasprave ili debate, suprotstavljene strane ďż˝injeniďż˝no neslaganje mogu doďż˝ivjeti kao osobni napad ili pak kao poziv na sukob. To nadalje uzrokuje obrambeni odgovor koji utjeďż˝e na kvalitetu komunikacije i usporava dovršenje zadataka. Kako bi se izbjegli navedeni obrasci, debate se ďż˝esto formaliziraju npr. uz pomoďż˝ Robertovih "Pravila za stvaranje reda" koja ďż˝rtvuju kvalitetu komunikacije i razumijevanje radi oďż˝uvanja "obraza". Opisani je scenarij toliko ďż˝est u grupama koje se bave odluďż˝ivanjem da se o tome moďż˝e iznijeti sljedeďż˝i pouďż˝ak:

Sve grupe koje se bave rješavanjem problema trebale bi svoj rad zapoďż˝eti dijalogom kako bi stvorile zajedniďż˝ke temelje i meďż˝usobno povjerenje te kako bi svatko mogao reďż˝i ono što mu je na umu.

Gledano iz ovog kuta, dijalog je kljuďż˝ni preduvjet za uďż˝inkovito grupno djelovanje. Jedino uz njegovu pomoďż˝ moďż˝emo odrediti odvija li se unutar grupe valjana komunikacija. Ako to nije sluďż˝aj, u smislu da razliďż˝iti ďż˝lanovi koriste rijeďż˝i i termine na razliďż˝it naďż˝in te ne shvaďż˝aju da se koriste razliďż˝itim mentalnim modelima, moguďż˝nosti za rješavanje problema i donošenje uďż˝inkovitih odluka znaďż˝ajno se smanjuju. Zato je dijalog osnova za djelotvorno grupno djelovanje.

Komentar

Guďż˝va. Gradska vreva, beskonaďż˝na kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stiďż˝ete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta traďż˝ili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka veďż˝ ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem ďż˝ivotu i da kašnjenje od pola sata nitko neďż˝e prihvat

pročitaj...