"Suspenzija" nam osigurava alternativni izbor. Isaacs pod tim pojmom podrazumijeva "otpuštanje sadrďż˝aja" - tj. naše percepcije, osjeďż˝aja, stavova, prosudbi i impulsa - da neko vrijeme borave u stanju suspenzije kako bismo vidjeli što još moďż˝e nastati iz nas samih i ostalih sudionika. Kako sve to djeluje na odreďż˝enu grupu? Naime, svi mi smo mnogo puta u ďż˝ivotu doďż˝ivjeli situaciju kada su nas tuďż˝e rijeďż˝i uzrujale. Tada moďż˝emo reagirati na dva naďż˝ina:
1. glasno iznijeti ono što mislimo (hitro reagirati),
2. odgoditi odgovor (dakle, suspendirati reakciju).

Suspenzija je posebno teška ako smatram da sugovornici nisu dobro razumijeli moju misao ili su je pogrešno protumaďż˝ili. Meďż˝utim, otkrio sam kako se mnogo puta dogodi da, ako suspendiram svoju reakciju, daljnji tijek razgovora sam po sebi pojasni problem, te da se moja osobna interpretacija stvarnosti potvrdi ili promijeni, bez mog uplitanja.

Iskljuďż˝ivo u situaciji kada dio ďż˝lanova grupe otkrije odreďż˝enu vrijednost u suspendiranju vlastitih reakcija, grupa moďż˝e poďż˝i smjerom koji je prikazan na Slici 1. Suprotno tome, kada ďż˝lanovi grupe odaberu trenutno reagiranje kao naďż˝in ponašanja, kada se ta reakcija oďż˝ituje u neslaganju, raspravi, propitivanju, ili se na neki drugi naďż˝in usredotoďż˝e na ono što ih je izazvalo, tada se grupa kreďż˝e u smjeru diskusije te na kraju završava u neproduktivnoj debati.

Suspenzija omoguďż˝ava reflektiranje, što je vrlo blisko naglašavanju na promatranje "ovdje i sada", koje se potiďż˝e na treninzima grupne dinamike. Meďż˝utim, Isaacs ispravno primjeďż˝uje kako je reflektiranje usmjereno na prošlost te nam savjetuje da umjesto toga koristimo "propriocepciju" - sposobnost samopercepcije i ďż˝ivljenja u sadašnjem trenutku. Konaďż˝no, dijalog pokušava postiďż˝i stanje u kojem smo sposobni spoznati svoje misli kakve jesu u datom trenutku. Upitno je da li je samopercepcija u tom smislu psihološki moguďż˝a, ali osnovna ideja jest da se krug povratne informacije što više skrati. Rezultat toga je da moďż˝emo doďż˝i u dodir s onim što se zbiva ovdje i sada, i postati svjesni u kojoj mjeri su naše misli i percepcija odraz našeg prošlog uďż˝enja i neposrednih dogaďż˝aja koji ih pokreďż˝u. Takvo uďż˝enje je u najmanju ruku teško, ali ono leďż˝i u samom srcu naše sposobnosti da uďż˝emo u dijalog.


Usporedba dijaloga i diskusija

Kako moďż˝emo znati kada su debata i/ili diskusija više ili manje poďż˝eljni od dijaloga? Da li bismo baš uvijek trebali odabrati put dijaloga? Osobno smatram da su diskusija i debata dobar proces za rješavanje problema i donošenje odluka, no samo ako se ďż˝lanovi grupe meďż˝usobno dovoljno dobro razumiju te "govore istim jezikom". Paradoksalno, ovakvo stanje dijeljenja zajedniďż˝kih kategorija ne moďż˝e se dostiďż˝i ako grupa u prošlosti nije prošla kroz proces dijaloga. Alternativno tome, opasnost od prerane diskusije proizlazi iz postizanja "laďż˝nog konsenzusa" - ďż˝lanovi pretpostavljaju da pod istim terminima misle na iste stvari. Tek kasnije otkriju da suptilne razlike u znaďż˝enju znaďż˝ajno utjeďż˝u na kasnije djelovanje i implementaciju.

Komentar

Guďż˝va. Gradska vreva, beskonaďż˝na kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stiďż˝ete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta traďż˝ili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka veďż˝ ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem ďż˝ivotu i da kašnjenje od pola sata nitko neďż˝e prihvat

pročitaj...