Međutim, drevna Vedska znanost kraj prošle i početak nove godine opisuje na posve drugačiji način, kao kraj "željeznog doba" u kojem degradacija čovjeka i ljudskosti doseže najviše razine te kao početak "zlatnog doba" u kojem se događa konačni procvat čovječanstva u smislu ponovnog uspostavljenja ljudskih vrijednosti i sve većeg broja realiziranih pojedinaca koji kolektivnu svijest uzdižu u sasvim nove, nama neshvatljive razine, čime će se gorući svjetski problemi sami od sebe riješiti. A postavke Vedske znanosti, s kojima se slažu mnogi vodeći znanstvenici, temelje se na jednostavnom principu: kontinuiranoj evoluciji svijesti.

Peter Russell u svojoj knjizi The Global Brain naglašava da se evolucija svijesti događa već tisućljećima, od kada je čovjeka na Zemlji: "Velikim praskom nastala je prvobitna energija iz koje se zatim razvio novi životni poredak - materija. Iz materije su nastali organizmi, a iz živih organizama se zatim razvila samorefleksivna svijest. Pojavom samorefleksivne svijesti težište evolucije pomaknuto je sa 'življenja' na 'svjesnost' koja je tako postala predvodnicom evolucije. Revolucija svijesti posebna je faza evolucije kroz koju trenutno prolazimo".

Russell nije jedini koji je uočio krucijalnu važnost ovog fenomena. Kanadski psihoterapeut Richard Maurice Bucke na prijelazu stoljeća proučavao je živote posebnih ljudi koje je smatrao izuzetno "osviještenim pojedincima". Njegov je zaključak jednostavan: broj pojedinaca koji funkcioniraju na višoj razini svijesti kontinuirano raste! Bucke kaže: "Na isti način na koji se samosvijest, prije mnogo godina, pojavila u najboljih primjeraka naše vrste na vrhuncu njihova postojanja i polagano postajala sve prisutnija u sve ranijoj dobi ostalih pripadnika 'rase' čovječanstva... tako će i kozmička svijest postajati sve raširenija i pojavljivati se sve ranije u pojedinaca, sve dok čitava vrsta ne bude posjedovala ova kvalitetu".

Stoga pravu vrijednost izučavanja povijesti ne bi trebalo tražiti u takozvanim "povijesnim događajima" budući da oni predstavljaju tek simbolički prikaz nečeg mnogo važnijeg: otisaka koje je evolucija ljudske svijesti ostavila svijetu. Promotrimo li pažljivije, u pozadini svakog povijesnog događaja naići ćemo tako na proces izranjanja novih društvenih vrijednosti. Osvrnimo li se na blisku povijest ne možemo a da ne uvidimo kako su se primjerice Francuska i Ruska revolucija pojavile zbog nepravde prema običnom puku koja je postala toliko nesnošljiva da su pojedinci, jedan po jedan, počeli prihvaćati vrijednosti slobode i jednakosti. Kako je sve više ljudi prihvaćalo novu svijest tako se je postepeno širila i kritična masa nakon čega se iznenada, u jednom trenutku, dogodila provala novih vrijednosti. Slični pomaci u svijesti ljudi nedavno su se dogodili opet u Rusiji kada su ljudi odbacili komunizam te u Južnoafrickoj Republici kada su ljudi odbacili aparthejd.

Kada se povijest promatra na takav način, jasno se uočava kontinuirano izviranje novih vrijednosti koje ukazuju na kontinuirani razvoj i evoluciju ljudske svijesti, kada nešto što je donedavno bilo posve "normalno" iznenada postaje "neshvatljivo", "necivilizirano", "nehumano" i "bezdušno". Tada se ljudi, nakon nekog vremena, kao probuđeni iz nekog sna zapitaju: "Kako smo uopće mogli funkcionirati na onaj način?" Nakon što su u bolnom transformacijskom procesu odbacili jednu paradigmu i prihvatili novu, ulaze u novi ciklus čudom se čudeći kako su dotad "nerješivi" problemi sami od sebe nestali, kao da su odneseni nekom nevidljivom rukom.