Iako nemali broj komentatora njegove geste poima primarno iz utilitarističke perspektive, kao da on sve to radi "radi nečega" kako bi postigao neki specifični cilj, sklon sam vjerovati da uopće nije tako. Papa Francesco se ponaša upravo na ovaj način radi toga što je cijelim svojim bićem takav kakav jest te radi toga što mu je neshvatljivo, necivilizirano, nehumano i bezdušno kititi se zlatom i isplaćivati bonuse crkvenim službenicima dok mu sljedbenici umiru od gladi, biti liderom koji je ograđen od svojih ljudi, spavati u palači iako mu je za odmor dovoljan tek skromni smještaj.

Stoga u kontekstu vremena u kojem živimo te radi toga što se radi o jednom od najuglednijih lidera svijeta, preuskim držim procjenjivati njegov dolazak tek kroz smišljena nastojanja crkvenih dužnosnika da iskoriste Papu. Čini mi se da se prije radi o instrumentu u rukama nove svijesti koja nezaustavljivo preplavljuje planetu, o lideru kojem je sasvim normalno ono što je većini nezamislivo: oprati noge maloljetnim zatvorenicima i pritom im nježno poručiti kako je "ovdje da bi njima služio".