Uvodnik: qLife No.21: ŽENE I LIDERSTVO

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Poštovani čitatelji, nakon dugog oklijevanja qLife o ženama i liderstvu konačno je pred vama. Iako je riječ o temi koja posljednjih godina sve više intrigira javnost pa gotovo da i nema dana da u medijima ne naiđemo na priloge koji se na ovaj ili onaj način na nju odnose, moram priznati da smo je u uredništvu sustavno zanemarivali. Iz nekog čudnog razloga, ni sam ne znam kojeg, uvijek bismo je ostavili za neka bolja vremena.

Preokret se dogodio u prosincu prošle godine kada smo se u malog grupi zatekli na Liderovoj konferenciji "Žene u biznisu". Znate i sami kakve su poslovne konferencije; više ili manje mlake i bezlične. Međutim, na "Ženama u biznisu" energija je bila suštinski drugačija. Atmosfera je bila opipljivo naelektrizirana, prožeta temperamentnim i emotivno nabijenim izlaganjima i razgovorima. Zrakom su frcali brojni stavovi i uvjerenja okupljenih žena i muškaraca pa mi se u jednom trenutku učinilo da će situacija izmaknuti kontroli. Svaka misao i riječ milimetarski su precizno mjerene. Ako ste se upustili u raspravu, šanse da ćete na kraju ostati neshvaćeni bile su doista velike.

Nakon tako sjajnog iskustva dileme više nije bilo; čvrsto smo odlučili da se qLife posveti ovoj temi. Ubrzo smo shvatili da smo "pogodili u sridu"; proces stvaranja novog broja, kao nikada do sada u ovih pet godina postojanja, u kolopletu konzervativno-muških, feminističkih te znanstveno-modernističkih svjetonazora emotivno je angažirao brojne ljude, a svatko od njih želio je o svemu tome nešto reći. Dakle, o čemu je zapravo riječ? Zašto nas to pitanje toliko intrigira?

Za početak, vjerujem da trebamo krenuti od činjeničnih podataka iz prakse koji neumoljivo potvrđuju kako stanoviti problemi očito postoje. Primjerice, ugledni časopis Forbes objavio je da u upravama 1500 američkih tvrtki sa Standard & Poors liste sjedi samo 14 posto žena te da samo 4,6 posto tvrtki s liste Fortune 1000 vode žene. Situacija u Hrvatskoj još je lošija. Iako su žene u svim dobnim skupinama do pedesete godine obrazovanije od muškaraca, njihova zastupljenost na vodećim pozicijama u tvrtkama zanemariva je, očito zbog prevladavajućeg stereotipa koji liderske funkcije namjenjuje visokim alfa mužjacima, "velikim dečkima" u "ozbiljnom i stvarnom" svijetu u kojem za "curice" nema mjesta.

Pa ipak, konzervativno-muški dio populacije navedene brojke smatra normalnima i očekivanima, vjerujući da je situacija prirodno i kulturološki uvjetovana stoljećima, pa čak i tisućljećima ljudskog postojanja, a svoja uvjerenja uglavnom temelje na bestseleru uglednog psihologa Roya F. Baumeistera Is There Anything Good About Men?: How Cultures Flourish by Exploiting Men. Ukratko, autor tvrdi da ljudska kultura, u svrhu preživljavanja i razvoja, od prapovijesti do danas eksploatira primarno muškarce, a ne žene te da je gledanje u "vrhove društvene zajednice" kojima doista dominiraju muškarci pogrešno jer iz razmatranja izuzima "dno društvene zajednice", primjerice zatvorenike, beskućnike, poginule na radnom mjestu ili u borbi na ratištima koji su redom muškarci. Po njemu kultura, potaknuta natjecanjem s ostalim sustavima i skupinama, koristi muškarce za opasne i riskantne zadatke za što najbolje među njima - one koji su "preživjeli" velike rizike - bogato nagrađuje nagradama u vidu moći, novca i utjecajnih položaja. Istovremeno, ta ista kultura odmiče žene od rizika kako bi zaštitila reproduktivne potencijale društva pa ih, shodno tome, manje nagrađuje. Da je tome tako, tvrdi Baumeister, jasno se očituje u nepisanim pravilima kada se, primjerice, zločini nad muškarcima ne tretiraju na isti način kao zločini nad ženama koji se percipiraju višestruko težima i okrutnijima.

U redu. Pogledamo li u bližu ili daljnju povijest, navedeni argumenti doista se čine smislenima. Moderna civilizacija zaista je sazdana na muškom arhetipu - poduzetnom, agresivnom, borbenom, dominatorskom - koji je presudno utjecao na prevladavajući svjetonazor biznisa.

Unatoč tome, smatram kako je svako pravdanje trenutnog stanja argumentima koji se pozivaju na biološko-kulturološke čimbenike posve deplasirano, pogrešno i neprilagođeno recentnim strujanjima u svijetu. Naime, globalna evolucija svijesti kojoj trenutno svjedočimo stvara novu svjetsku kulturu koja muški arhetip, koji dokazano šteti odnosima, organizacijama i ekosustavu u cjelini, ubrzano uravnotežuje ženskim arhetipom - koji obuhvaća, voli, podržava, brine i suosjeća - jednostavno zato što je man's world dosegnuo vlastite granice efektivnosti te se sada, s brojnim krizama koje je prouzročio i stilom života koji je nametnuo, svima doslovce gadi.

Stoga se od nas, lidera i menadžera u poslovnim organizacijama i javnim institucijama, očekuje da se uskladimo s prirodnim kretanjima kako bismo podržali procese kojima će feminina energija, u ženama ali i muškarcima, lakše prodirati do utjecajnih mjesta, imajući pritom na umu da se ne radi ni o kakvoj borbi između žena i muškaraca, već o suštinskoj potrebi promjene prevladavajuće energije na svim razinama društva, od obitelji, organizacija pa sve do nacionalnih i svjetskih vlada. Naravno, Hrvatska u tome nije izuzetak. Iako se možda čini suviše apstraktnim, činjenica je kako nas samo uravnoteženje ženskog i muškog principa, feminine i maskuline energije u upravama organizacija i institucija može izvući iz ove nezavidne situacije.