Uvod
Sve oko nas, čitav svijet - pa tako i radna sredina - neprestano se mijenja. Sve je jasnije da su nam za ekonomski razvoj, a možda i za opstanak vrsta i planeta, prijeko potrebne fundamentalne promjene.
Kriza centralno-planskih gospodarstava Sovjetskog Saveza i Istočnog bloka razotkrila je dramatične neučinkovitosti centralizirane, tzv. top-down (odozgo-prema-dolje) gospodarske arhitekture koja na radnike gleda kao na zupčanike nekog velikog stroja. Pored toga, gospodarski problemi u ekonomijama slobodnog tržišta potaknuli su ljude na traganje za novim pristupima strukturiranju i organiziranju radne sredine - kako bi se pospješio timski rad te kako bi se humanim liderstvom usmjerenim na ljude (engl. nurturing leadership) kvalitetnije podržavala kreativnost i inovativnost, a time i produktivnost. Osobita pozornost u posljednje se vrijeme posvećuje koncepcijama poput fleksibilnog radnog vremena, skrbi za djecu i drugim pogodnostima koje u obzir uzimaju ne samo poslovni nego i privatni život zaposlenika. Istovremeno, dosad neviđenom brzinom žene stupaju u svijet rada probijajući se polako od najnižih pozicija u hijerarhiji do srednjeg, a u posljednje vrijeme sve češće i do top-menadžmenta.
Je li simultanost navedenih promjena tek puka slučajnost? Ili među njima ipak postoji stanovita povezanost koja povratno odražava još fundamentalniju, te uglavnom još uvijek neistraženu dinamiku sustava? U ovom tekstu istražuju se upravo ta pitanja i implikacije koje ta pitanja imaju na radnu sredinu i društvo u cjelini, i to iz jedne sasvim nove perspektive koju sam predstavila u svojoj knjizi The Chalice & The Blade (Eisler, 1997.): dominatorskog i partnerskog modela organizacije društva. Konkretnije rečeno, u tekstu se suvremeni trendovi u gospodarstvu te promjene u ulogama rodova kao i promjene vrijednosti koje se tradicionalno povezuju s pojedinim spolom, smještaju u kontekst fundamentalnih društvenih i ideoloških promjena. Povrh toga, navedeni se trendovi - a posebno ulazak žena u svijet liderstva i menadžmenta - smještaju u širi kontekst naše kulturološke i sociološke evolucije.
Žene, muškarci, rad i moć
U konvencionalnom referentnom okviru termini menadžerica, liderica i direktorica anomalije su sami po sebi. Osvrnemo li se natrag u povijest, uviđamo da su carice poput Katarine Velike ili, u novije doba, predsjednice poput Corazon Aquino, na liderske pozicije stupile uglavnom kao udovice, kćeri ili majke muškaraca. Posebno je svijet biznisa i menadžmenta godinama bio rezerviran isključivo za muškarce jer je tek poneka žena – direktorica, figurativno rečeno, "uskočila u muške cipele". Riječju, moć je praktički bila sinonimom za muškost. Uglavnom se poistovjećivala s određenim tipom moći (moći naređivanja kojoj se drugi moraju pokoriti) i s određenim osobinama (poput snage, čvrstoće i odlučnosti) koje se stereotipno smatraju muškima. Sve u svemu, moć se općenito prikazivala kao ''moć nad ljudima'' ili još konkretnije, kao ''moć muškaraca da kontroliraju ljude'', bilo to u lošu ili dobru svrhu.