Ovakvo poimanje moći karakteristično je obilježje društvenih zajednica koje međuljudske odnose organiziraju prvenstveno po načelu rangiranja - jednog čovjeka nad drugim, muškarca nad ženom, naroda nad narodom i čovjeka nad prirodom. U tom kontekstu poučno je prisjetiti se kako se za ovakav način rangiranja ne tako davno govorilo da je "određen od Boga", bilo da je riječ o "božanskom pravu" kralja da vlada nad svojim "podanicima" ili pravu muškarca da kao "glava kuće" vlada nad svojom ženom i djecom u "kraljevstvu svoga doma".

Također se vjerovalo da ekonomski odnosi u ovakvom modelu organiziranja društvenih zajednica prirodno slijede isti obrazac. Baš kao što je ženski i dječji rad, prema zakonu i običajima, bio u vlasništvu "gospodara kuće", rad robova (a poslije u velikoj mjeri i rad kmetova) pripadao je njihovim vlasnicima ili gospodarima. Čak i kasnije, u ranim fazama industrijske revolucije, kada je došlo do zaokreta od primarno poljoprivrednog prema proizvodnom gospodarstvu, odnosi radnika i šefova uklapali su se u isti kalup. Tiranski uvjeti u kojima su žene, muškarci i djeca radili od zore do mraka prihvaćali su se kao nešto "što je jednostavno tako kako jest". Sila koju su industrijalci primjenjivali nad pobornicima aktivnog organiziranja radnika u sindikate odobravala se, a ponekad ju je podržavala čak i javna vlast.

Doista, čitava društva održavala su se na strahu učvršćenom silom i ojačanom ideologijom koja je nalagala lojalnost, odanost i pokoravanje nalozima dobivenim odozgo - od Boga, kraljeva i gospodara, od muškarca kao glave obitelji te, u novije doba, od poslodavca (šefa), bio on vlasnik ili menadžer. Stoga se zadatak menadžera, bio on poslovođa ili izvršni direktor, sastojao u tome da poveća proizvodnju (output) pomoću sustava nagrada i kazni, osmišljenih tako da održavaju vertikalnu hijerarhiju u gospodarskom sustavu koji je podržavao monopol i beskrupuloznu kompeticiju, a ženama dodjeljivao slabo plaćene poslove nižeg društvenog statusa ne mareći pritom previše - ako uopće - o brižnosti i empatiji.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...