Kako moderni posao postaje sve zahtjevniji, nepovezanost očekivanja organizacije i onog najboljeg što žene mogu dati od sebe postala je velikim problemom. Od svojih djelatnika organizacije danas traže sve više i više - više posvećenog vremena, veću predanost, bolje ideje i kontinuirano učenje. Stoga je lako zaključiti kako uspjeh u ovakvom okruženju zahtijeva posebnu razinu strasti i zainteresiranosti. Međutim, teško je ostati zainteresiran kad se vaša vizija i percepcija, odnosno temeljni pristup praćenju stvarnosti koja vas okružuje, ne cijeni ili ne razumije. Teško je ostati strastven kada osjećate da su vam "ruke vezane", kada vam se ne dopušta da svoje najveće talente, ono najbolje od sebe, unesete u svoj rad.

Kada se ženska perspektiva ne cijeni dovoljno, žene su uskraćene jer se od njih traži da se služe svojim vještinama, a da se pritom ne oslanjaju na moć i snagu sadržaja koje primjećuju i koje drže bitnima. Kako se tada koriste tek djelićem vlastitih potencijala, učinkovitost im se bitno umanjuje, isto kao i mogućnost da se osjećaju autentične i posve prisutne. Zabava i užitak koji izranjaju iz spoznaje da si pronašao ono najbolje u sebi kako bi to najbolje - što god to bilo - podijelio s drugima, netragom nestaju.

Kad se ženska perspektiva ne cijeni dovoljno, uskraćene su i organizacije jer se sužava baza talenata i kvalitetnih zamisli koje potiču progres. U svijetu kontinuiranih promjena, organizacije moraju biti okretne, inovativne i izuzetno mudre. Nastave li se oslanjati na uobičajene paradigme poslovanja i uobičajene poslovne modele, nastave li koristiti uobičajene tehnike na uobičajeni način, teško će se prilagoditi novim okolnostima. A kada sustavno odbijaju prihvatiti, razumjeti i poštovati kvalitete koje im samo žene mogu ponuditi, organizacije umanjuju mogućnost out-of-the-box razmišljanja za kojim toliko čeznu. Nažalost, suptilna i nevidljiva ograničenja koja nameću svojim djelatnicima često ih drže na mjestu na kojem nikako ne žele biti: in-the-box!



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...