Ana Majetić: Zanimljivo mi je sve to o čemu govorite jer osobno nisam imala iskustvo da me se po bilo čemu diskriminira. Primjerice, prošle sam godine sa svojom financijskom direktoricom posjetila "klub žena" jedne ugledne revizorske kuće i prisustvovala prezentaciji rezultata istraživanja o položaju žena u društvu i biznisu. Odmah na početku začudilo nas je da klub takve vrste uopće postoji, a još više su nas začudile brojne liderice i menadžerice iz poslovnog svijeta koje su govorile o problemima s kojima su se susretale tijekom karijere. Moram priznati da smo obje napustile predavanje pitajući se kako smo se uopće ondje zatekle. Zašto one pričaju o tome? O čemu je riječ? Ni jedna ni druga nismo se u karijeri susrele s tim problemima pa stoga nismo ni znale da postoje.

Poseban dojam ostavila je tada na mene bivša ministrica Mirela Holy koja je, barem mi se tako čini, vidno ljuta na muškarce. I u politici se žene, očito, susreću s istim ili sličnim problemima, a njihova zastupljenost na visokim pozicijama također je zanemariva. Sjećam se kako je spominjala metafore o "velikim dečkima" i "igralištu" na kojem se mogu "igrati" samo oni te na čijem je ulazu izvješeno upozorenje: "curicama ulaz strogo zabranjen". Sve je u redu dok se baviš manje bitnim,"ženskim" stvarima, poput ekologije. Međutim, drzneš li se pokušati više, jao tebi.

Marko Lučić: Mislim da možemo zaključiti kako problem rodne diskriminacije u liderstvu, bez obzira na individualno bolja ili lošija iskustva, evidentno postoji. Pokušajmo se sada fokusirati na uzroke. Zašto je tome tako? Kako nastaje "stakleni strop"? Koji su motivi da ga i dalje podržavamo?

Ivan Miljan: Kada raspravljamo o bilo kojoj temi u svijetu biznisa, moramo imati na umu da korijeni obično sežu do početaka naših civilizacija i kolijevki modernih ekonomija. Još od doba lovaca sakupljača, radne uloge bile su podijeljene između spolova: žene su rađale, brinule se o djeci i domu, dok su muškarci odlazili u lov. Neka su društva bila više patrijarhalna, neka više matrijarhalna, ali u načelu je fizionomija muškarca bila pogodnija za teže fizičke poslove koji su osiguravali hranu i dom, omogućivši muškarcima da se postave dominantno nad ženama. Često je takvu postavku učvršćivala i religijska dogma mnogih društava, no to je zasebna tema. Sve do industrijskog doba prevladavala je takva podjela uloga, kada je automatizacija rada počela postupno preispitivati i mijenjati uloge spolova.

Nedavno sam u Americi raspravljao s jednom intelektualkom o tome koliko je specifična američka povijest utjecala na njihovo tržište rada. Prisjetimo se na koji su način Amerikanci nastali kao nacija; riječ je o ljudima koji su u potrazi za boljim životom stigli iz Europe na drugi kontinent zatekavši tamo Indijance s kojima su vrlo brzo ušli u krvavi sukob koji je završio istrebljenjem domicilnog stanovništva. Potom su se sjetili dovesti iz Afrike crnce da im rade kao robovi. Kako su se ovi uskoro pobunili, onda su i njih ubijali jer su im predstavljali "prijetnju". Nakon Drugog svjetskog rata prijetili su im Rusi, nedavno Afganistanci i Iračani, zatim Iranci, sad opet Rusi i tako u nedogled. Njima uvijek netko prijeti, a ta prijetnja povlači sa sobom kontinuirano prisustvo straha i psihoze.

U tako stvorenoj naciji neprestano se afirmirao muški arhetip - poduzetan, agresivan, borben, dominatorski - koji se kulturološki prenosio s oca na sina. Primjerice, osnovne vrijednosti koje američki očevi usađuju svojoj djeci, a posebice sinovima, jesu snaga i čvrstina; govore im kako moraju biti snažni, kako ne smiju plakati te kako se u životu moraju izboriti za sebe. Stoga ne čudi da tijekom odrastanja djeca zatomljuju u sebi ženski arhetip - nježnost, povezanost, emocionalnost - te se agresivno odnose prema svijetu i životu. Ta ista djeca potom polako odrastaju, završavaju srednje škole, fakultete i ugledne poslovne škole, zapošljavaju se u kompanijama te polako napreduju do liderskih pozicija. Što tada vide kao vrlinu? Iste one vrijednosti kojima su ih očevi i djedovi podučavali u mladosti i koje se posve kose sa ženskim arhetipom. Stoga ne čudi da u interakcijama nesvjesno diskvalificiraju žene.