Promišljanja o uzrocima stvaranja "staklenog stropa" vode nas do samih filozofskih začetaka zapadnjačke civilizacije sazdane na muškom arhetipu koji je presudno utjecao na prevladavajući svjetonazor u svijetu biznisa i šire. Poslije se kao reakcija pojavio pokret ekofeminizam, kojeg je Mirela Holy, kad je već spominjemo, tipična predstavnica, koji zagovara jačanje ženskog arhetipa u društvu.

Taj muški, agresivni, dominatorski svjetonazor ne šteti samo odnosima i organizacijama već i prirodnom ekosustavu u cjelini. Upravo zbog tog svjetonazora ekosustav doživljavamo resursom koji se može beskrajno eksploatirati i uništavati. Kada bi se danas ženski arhetip - koji obuhvaća, podržava i suosjeća - uravnotežio s muškim, svijet bi svjedočio velikoj transformaciji.

Daniela Miljan: Tijekom tog boravka u SAD-u, razgovarajući s ljudima, doznala sam da je tamo u tijeku kampanja koja se obraća isključivo očevima. Shvatili su da je agresivnost i borbenost muške djece prevršila svaku mjeru pa se kampanjom očevima poručuje da više razgovaraju sa sinovima budući da u tom odnosu nastaje većina problema. Kampanja im poručuje da ih zagrle, da se isplaču s njima, da ih pitaju o osjećajima, da podijele s njima emotivna iskustva. U odnosima majka - kći, otac - kći i majka - sin bliskost, toplina i nježnost ipak postoje.

Marko Lučić: Pripremajući materijale za ovaj broj, u tekstu Vizija: istinska snaga poslovnih žena autorica Sally Helgesen i Julie Johnson naišao sam na - po mojem mišljenju - ključni uvid. U članku se opisuje situacija iz stvarnog života kada se članovi prodajnog tima okupljaju na redovitom sastanku na kojem njihov nadređeni regionalni menadžer izlaže planirane brojke. Vođa tima, muškarac, pažljivo prati izlaganje nadređenog i podsvjesno se usmjerava na analitičku interpretaciju informacija. Zaokupljen brojkama, vrijeme koristi za promišljanje o strategiji. Njegova "desna ruka" je žena koja se smjestila u pozadini sale za sastanke te, osim izlaganja regionalnog menadžera, pažljivo prati unutarnju dinamiku i emocije koje izviru unutar grupe. Po završetku sastanka, njih dvoje sjeli su za stol i razgovarali. Tom prilikom vođa tima u dijalog je unosio analitičke uvide, a njegova zamjenica emotivne uvide. Nažalost, zato što se nije bavila primarno analitičko-logičkim informacijama, vođa tima je svoju kolegicu doživio nekompetentnom, a njezine inpute drugačije prirode dokazima njezine nekompetencije. Iako je ona posve svjesna dinamike događaja, ne uspijeva pronaći način da mu pojasni svoje stavove. Zbog vlastite nesigurnosti trajno se povlači u sebe zaboravljajući na snagu i moć vlastite percepcije.

Daniela Miljan: Što mislite, zašto se u toj situaciji žena povlači?

Ana Majetić: Pretpostavljam da se povlači zato što je vođa tima, zaštićen kulturom kojom dominira muški arhetip, blijedo gleda pitajući se o čemu ova govori? Liderstvo i menadžment neminovno se bave apstraktnim kategorijama za što je neophodno određeno samopouzdanje. Naiđemo li na nerazumijevanje, lako izgubimo vjeru u sebe te se onda povlačimo, trajno ili privremeno.

Ivan Miljan: Iako je primjer koji je Marko naveo zanimljiv, mislim da smo danas nadvladali tu grubu podjelu na muški i ženski arhetip kad se djelovanje nekog spola oštro dijeli na aktivnosti lijeve ili desne strane moždane hemisfere, a svakom je spolu metaforički "amputirana" jedna strana mozga. To jednostavno nije tako; u stvarnosti ne funkcioniramo na takav način. Žene i muškarci u svojoj psihi podjednako objedinjuju feminine i maskuline aspekte. Arhetipska podjela među spolovima stvar je prošlosti, tim više što kao kultura sve više prihvaćamo homoseksualizam, biseksualizam, transseksualizam i ostale raznolikosti. Mislim da bit problema današnje muško-ženske podjele trebamo potražiti u balansu ovih dviju energija, više nego u brojčanoj jednakosti muškaraca i žena.