Mirna Radošević: Odlično si to zaključio! Dakle, pravo bi pitanje bilo: na koji način u većoj mjeri uključiti femininost u liderstvo i menadžment, a ne samo žene? Ako problem preformuliramo prema ovom novom pitanju, tada se i od muškaraca očekuju promjene, a ne samo od žena. Mi žene zapravo smo krenule pogrešnim putem jer postajemo kopije muškaraca unatoč tome što bismo zapravo u većoj mjeri trebale biti žene. Promjene moraju ići s obje strane.

Marko Lučić: U tom kontekstu interesantno je spomenuti rezultate psiholoških testiranja prve generacije polaznika ISOD-a – Integral School for Organizational Development koji su pokazali da polaznice - redom uspješne u poslu kojim se bave, članice uprava, direktorice, voditeljice sektora - imaju naglašenu maskulinu energiju. To sigurno nije slučajno. Molim vas da se ne uvrijedite na ovo što ću sada reći: čini se kako su negdje po putu shvatile koja su "pravila igre" u poslovnom svijetu pa su zbog toga probudile muškarca, a zatomile ženu u sebi.

Sanja Jevđenijević: Slažem se. To pokazuju i rezultati istraživanja koje je prije desetak godina provela nizozemska vlada među institucijama i tvrtkama iz različitih područja djelatnosti. Glavno pitanje koje su analizirali bilo je: "Na koji način organizacijska kultura sprečava žene u napredovanju na više liderske i menadžerske pozicije?" U ovom istraživanju, top-menadžeri oba spola izjavili su da su takozvane ženske osobine: kolegijalnost, razvoj talenata, pozitivan feedback, sklad između obiteljskog života i profesionalne karijere važnije od tzv. muških osobina: natjecanja, postignuća, inicijative, materijalnih nagrada, napredovanja u hijerarhiji. Potom je od iste grupe ispitanika zatraženo da navedu koje su po njima poželjne karakteristike lidera. I žene i muškarci u svojim su odgovorima uglavnom navodili stereotipe koji se pripisuju muškim osobinama, kao što su ambicija i inicijativa. Emocije su odbacili kao znak slabosti ili nesigurnosti! Zato smatram da ravnopravnost na području liderstva i menadžmenta zahtijeva da se na tipično muško ponašanje i tipično muške izbore prestane gledati kao na normu.

Vera Matejčić Lupić: Upravo zbog toga važno je prepoznati ženske uzore i učiti iz njihova iskustva promatrajući kako se ponašaju i suočavaju s izazovima. Na taj će se način spomenute norme "revidirati".

Daniela Miljan: Sjećam se sebe u top-menadžmentu velike kompanije. Doista mogu reći da sam bila ''nabrijana'', preplavljena maskulinom energijom te da sam u to vrijeme objeručke prihvatila mušku perspektivu gledanja na stvarnost. Mojim šefovima, koji su redom bili muškarci, odgovarao je moj tadašnji svjetonazor. Međutim, moram priznati da meni nije. Negdje duboko u sebi osjećala sam da nešto nije onako kako bi trebalo biti. Takav pristup prouzročio mi je poprilične probleme u poslovnom i privatnom životu. Tijekom vremena, polako sam osvještavala da trebam raditi na sebi i mijenjati se tako da danas mogu reći da sam mnogo više uravnotežena u tom smislu.

Ana Majetić: Čini se kako ti je upravo ta nesvjesnost pomogla da napreduješ u karijeri?

Daniela Miljan: Moguće. Zapravo, vjerojatno je tako. S jedne strane to je bilo dobro za moju karijeru, a s druge nije. Potpuno usmjerena na rezultate, brojke i izvršenje, izgubila sam ženski dio sebe što mi - tek sada mi je to posve jasno - ipak nije odgovaralo.