Vera Matejčić Lupić: Nedavno sam prisustvovala konferenciji u čijem su radu sudjelovale brojne - zbog svojeg poduzetničkog, akademskog, poslovnog ili političkog uspjeha - priznate žene. Većina njih su i majke. Opisujući svoje putovanje prema vrhu te sagledavajući čimbenike koji su pridonijeli uspjehu, većina njih ističe i nalazi važnom potpunu podršku partnera. Njihovi partneri pomažu na način da su na sebe preuzeli značajniji dio poslova tradicionalno pripisanih ženama ili u njima ravnopravno sudjeluju. Učinilo mi se da partneri tih žena doista podržavaju njihove karijere. Zaključila sam, na razini obrasca, da je za uspjeh žena i majki opisana podrška iznimno bitna.

Ana Majetić: Po svemu rečenom, mnogo toga se svodi na majčinstvo. Budući da još nemam to iskustvo, ne mogu o tome razgovarati, ali me jako zanima vaše gledište.

Mirna Radošević: Uronimo li dublje u tematiku, doista dolazimo do spoznaje da majčinstvo čini razliku u karijeri lidera i liderica. Govorim iz vlastitog iskustva; sve dok ti dijete nije zbrinuto na pravi način, ne možeš biti produktivna. Ako nisi mirna u sebi, ne možeš biti kreativna, ne možeš dati ono najbolje od sebe.

Daniela Miljan: Slažem se s vama. Majčinstvo zasigurno nije nekakav jednokratni zastoj koji se sam po sebi rješava. Nedavno sam sudjelovala na skupu o ženama u poduzetništvu. Zaključak bi se mogao svesti na sljedeću maksimu: "Izgradite li nam vrtiće, dobit ćete žensko poduzetništvo!" Budući da se tek rijetki muškarci brinu o djeci, netko se time mora pozabaviti. Ako institucije ne mogu odgovoriti na problem, teško je od žena očekivati da se posvete biznisu koji se posljednjih godina pretvorio u vrlo zahtjevnu igru koja svakodnevno odnosi brojne "žrtve" s tržišta.

Sanja Jevđenijević: Stalno slušam o izazovima koje sa sobom povlači ravnoteža između profesionalne i privatne domene - mada se time zapravo uglavnom misli na ravnotežu između posla i obitelji. Točno je, kao što ste rekli, da velik broj ambicioznih profesionalaca, bilo da je riječ o ženama i muškarcima, donosi osobne izbore koji ih usmjeravaju prema ili skreću s puta koji vodi liderskim pozicijama. Također je istina da se to češće događa kod žena, kada obaveze na poslu i kod kuće postanu prezahtjevne. I to jest veliki problem. Ne samo za njih, to je velik problem za organizacije koje odlaskom tih žena nepovratno gube na različitosti i potencijalu.

Mirna Radošević: Generalno gledajući, muškarci ne osjećaju toliku potrebu za djecom kao žene. Činjenica je da se žene emotivnije povezuju. Ne volim generalizirati, no obrasci ipak postoje. U većini slučajeva, djeca se više vežu uz majku.

Vera Matejčić Lupić: Činjenica je da majčinstvo mijenja žene. Međutim, sve češće primjećujem kako na sličan način očinstvo mijenja muškarce. Gledajući unatrag, žene vidimo bliže kući, a muškarce bliže poslu. U jednom trenutku žena počinje raditi i unutar organizacije prihvaća tu novu ulogu. Usporedno, a možda i posljedično, uloga oca postaje drugačijom. Muškarci, uz "poslovnu ulogu" prihvaćaju redefiniranu, aktivniju ulogu oca. Čini mi se da osim rijetkih uzora žena liderica rijetko nailazimo na uzorite očeve u novoj ulozi. Neravnoteža je prisutna na obje strane.

Ivan Miljan: Pokušat ću sažeti sve što je do sada rečeno. Činjenica je da na liderskim pozicijama ima mnogo više muškaraca nego žena, no postajemo svjesni da raznolikost čini organizacije uspješnijima. Žene ne moraju postati "više kao muškarci" kako bi napredovale, jer se time ne dobiva raznolikost, nego samo još veća neravnoteža. Organizacije suštinski trebaju maskuline i feminine elemente, a trenutno imamo višak maskulinosti. Ono što i muškarcima i ženama vraća ravnotežu je roditeljstvo - način na koji nas očevi i majke odgajaju i način na koji se mi sami kao roditelji mijenjamo i usklađujemo. Roditeljstvo je naša prilika da učinimo ključne promjene. Upravo roditeljstvo najvećim dijelom čini razliku u shvaćanjima spolnih i rodnih uloga, razliku u prenošenju tih shvaćanja s generacije na generaciju i uspostavljanju uravnoteženog, inkluzivnog radnog okruženja, društva i civilizacije.