Ranije tehnološke promjene gotovo su u pravilu ostale ograničene na jedan zanat i na jednu primjenu. Trebalo je proći još dvije stotine godina – do početka šesnaestog stoljeća – da Baconov izum dobije drugu primjenu: naočale za ispravljanje kratkovidnosti. Lončarsko kolo bilo je u punoj upotrebi na Mediteranu od 1500. p. Kr.; posude za kuhanje i čuvanje hrane i vode postale su prisutne u svakom kućanstvu. Međutim, princip lončarskoga kola primijenjen je tek 1000. g. kasnije na predenje.
 
Slično tome, oko 800. godine vjetrenjače su se iz antičkih igračaka transformirale u istinske , potpuno automatizirane strojeve koji su primjenu u brodogradnji pronašli tek tri stotine godina kasnije, nakon 1100. godine. Do tada su se brodovi pokretali veslima; ako se vjetar i koristio kao pogon, služio je isključivo kao pomoćna snaga, a i tada samo ako je puhao u pravome smjeru. Jedra koja pokreću brod funkcioniraju na isti način kao i krila koja pokreću vjetrenjaču, a potreba za svojevrsnim "jedrima" koja bi omogućila plovidbu uz vjetar i u suprotnome smjeru od vjetra već je dugo vremena egzistirala. Redizajn vjetrenjače dogodio se u  negdje u sjevernoj Francuskoj ili uokolo tih prostora, na područjima koja su itekako bila upućena u brodove i navigaciju. No, daljnjih stotinu godina nikome nije palo na pamet da spravu izumljenu za crpljenje vode i mljevenje žitarica – za upotrebu na kopnu – primjeni za moru i u morskim uvjetima.
 
Za razliku od toga, izumi Industrijske revolucije vrlo brzo su se širili u različitim zanatima i gospodarskim granama. Na njih se počelo gledati kao na tehnologiju.
 
Redizajn parnoga stroja Jamesa Watta (1736.-1819.) između 1765. i 1776. učinio je parni stroj isplativim pogonom. Sam Watt tijekom života se usredotočio samo na jednu njegovu primjenu: crpljenje vode iz rudnika – dakle na identičnu svrhu izumitelja prvog parnog stroja Thomasa Newcomena s početka 18. stoljeća. No, jedan od vodećih engleskih industrijalaca, vlasnik velike talionice, uvidio je da se redizajnirani parni stroj može koristiti i za upuhavanje zraka u visoke peći te je od Watta zatražio da ga izradi. A Wattov partner, Matthew Boulton (1728.-1809.),parnom je stroju namijenio ulogu pogona u mnogim industrijskim procesima, posebice u tekstilnoj industriji, najrazvijenijoj industrijskoj grani toga vremena. 35 godina kasnije, Amerikanac Robert Fulton (1765.-1815.), isplovio je prvim parnim brodom u njujoršku rijeku Hudson. Dvadeset godina nakon toga, parni je stroj stavljen na kotače čime je rođena lokomotiva. A do 1840. – najkasnije do 1850. – parni je stroj preobrazio svaki proizvodni proces u raznim industrijama od staklarstva do tiska. Preobrazio je međunarodni prijevoz kopnom i morem i transformirao poljodjelstvo. Do tada je dopro u svaki kutak svijeta – uz iznimku Tibeta, Nepala i unutrašnjost tropske Afrike.
 
U 19. stoljeću se vjerovalo – a i danas je tome tako - da je Industrijska revolucija prva promjena "načina proizvodnje" (rečeno rječnikom Karla Marxa) koja je promijenila društvenu strukturu stvorivši nove klase, kapitaliste i proletere. No, to nije točno. Između 700. i 1100. godine tehnološke su promjene u Europi stvorile dvije potpuno nove klase: feudalne vitezove i gradske obrtnike. Vitezove je stvorio stremen – izum osmišljen u središnjoj Aziji (stremen je komad željeza privezan kožnom vrpcom za sedlo u kojeg jahač uvlači nogu, op. ur) , a obrtnike redizajn vjetrenjače i kotača mlina koji je iste pretvorio u istinske strojeve koji su po prvi puta koristili neživu silu vode i vjetra kao pokretačku snagu.
 
Stremen je potom stvorio borbu na konju; bez invencije stremena, jahač podignutog koplja, mača ili teškog luka odmah bi bio oboren s konja silama drugog Newtonovog zakona: "Svakom djelovanju (akciji) uvijek je suprotno i jednako protudjelovanje (reakcija)".
 
Nekoliko stotina godina vitez je bio nepobjedivi "borbeni stroj". No, taj stroj trebao je biti uzdržavan od strane "vojno-poljoprivrednog kompleksa" – nečeg sasvim novog u povijesti. Nijemci su ga sve do ovog stoljeća nazivali Rittergut, odnosno "vitezov posjed" posebnog zakonskog, ekonomskog i političkog statusa na kojem je živjelo najmanje pedesetak seoskih obitelji (otprilike dvije stotine ljudi) proizvodivši hranu za "borbeni stroj"; viteza, njegovog štitonošu, njegova tri konja te njegovih dvanaest do petnaest konjušara. Drugim riječima, stremen je stvorio feudalizam!