Dok su u antici obrtnici bili robovi, obrtnici prvog "doba strojeva", europskog srednjeg vijeka, postali su gradska vladajuća klasa, "burgheri", koji su stvorili jedinstvene europske gradove nakon čega se pojavila gotika i renesansa.
 
Tehničke inovacije – stremen, mlinsko kolo i vjetrenjača – proširili su se cijelim starim svijetom, i to brzo. Suprotno tome, klase rane industrijske revolucije ostale su europska specifičnost osim u Japanu gdje se oko 1100. godine razvio stalež ponosnih i neovisnih obrtnika koji su uživali velik ugled, a do 1600. i značajnu moć. No, unatoč tome što su Japanci prihvatili stremen za jahanje, nastavili su ratovati pješice. Vladari ruralnog Japana uglavnom su bili zapovjednici pješaštva zvanog daimyo. Ubirali su porez od seljaka, ali nisu posjedovali zemlju. S druge strane u Kini, Indiji i islamskom svijetu nove tehnologije nisu značajnije utjecale na društvo. Obrtnici Kine ostali su kmetovi bez ikakvog društvenog statusa. Vojnici nisu postali zemljoposjednici, nego su ostali, kao i u europskom starom vijeku, plaćenici. Čak se i u Europi puni učinak društvenih promjena uvjetovanih ovom ranom industrijskom revolucijom osjetio gotovo četiri stotine godina kasnije.
 
Nasuprot tome, društvena transformacija uvjetovana Kapitalizmom i Industrijskom revolucijom u potpunosti je preobrazila Zapadnu Europu u manje od stotinu godina. Godine 1750. kapitalisti i proleteri još su uvijek bili marginalne skupine; štoviše, tvorničkih radnika gotovo i nije bilo. No, vrlo brzo, do 1850. godine kapitalisti i proleteri postali su pokretačkim klasama Zapadne Europe čija je brojnost sve više rasla. U Japanu se transformacija dogodila u manje od trideset godina, od Revolucije Meiji 1867. godine do rata s Kinom 1894. A duže nije trajala ni u Šangaju i Hong Kongu, Kalkuti i Bombaju te carskoj Rusiji.
 
Kapitalizam i Industrijska revolucija – zbog svoje brzine i opsega – stvorili su svjetsku civilizaciju.
 
 
Nova uloga i smisao znanja
 
Za razliku od onih "groznih pojednostavljivača", ideologa 19. stoljeća poput Hegela i Marxa, danas znamo da veliki povijesni događaji rijetko imaju samo jedan uzrok i jedno objašnjenje, već su običnom rezultantom mnogih zasebnih i neovisnih događaja.
 
Razvoj računala odličan je primjer načina na koji povijest funkcionira. Najranije začetke ovog stroja pronalazimo u binarnom sustava, odnosno spoznajama Gottfrieda Leibniza, njemačkog matematičara i filozofa 17. stoljeća koji je otkrio da se svaki broj može prikazati pomoću dva broja: 0 i 1, odnosno njihovom kombinacijom. Osim toga, na razvoj računala snažno je utjecalo i otkriće diferencijalnog stroja odnosno mehaničkog računala Charlesa Babbagea iz 19. stoljeća koje je moglo obavljati četiri osnovne aritmetičke funkcije: zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Potom su početkom 20. stoljeća dvojica engleskih logičara, Alfred North Whitehead i Bertrand Russel u svojem djelu Principia Mathematica pokazali da se svaki strogo logički koncept može izraziti u matematičkom obliku. Statističar američkog Odbor za ratnu proizvodnju u Prvom svjetskom ratu, Austro-amerikanac Otto Neurath, na temelju takvog promišljanja razvio je tada posve novu i heretičku ideju (koja je ugrađena u temelje moderne statistike) o tome kako se sve informacije nekog područja mogu izjednačavati i prikazivati u brojkama. Malo ranije, nedugo prije početka Prvog svjetskog rata, Amerikanac Lee De Forest izumio je detektorsku elektronsku cijev koja elektronske impulse pretvara u zvučne valove omogućavajući time emitiranje govora i glazbe. Dvadeset godina kasnije inženjeri u IBM-u, srednje velikom poduzeću za proizvodnju bušenih kartica, počeli su koristiti detektorsku cijev za elektronsko prebacivanje s 0 na 1 i natrag.
 
U nedostatku samo jednog od navedenih elemenata računalo se nikada ne bi pojavilo. Nitko ne zna i ne može reći koji je od  njih ključan. Međutim, poslagani redom, svaki na svome mjestu, razvoj računala učinili su neizbježnim. Slučajnošću, računalo je postalo američkim izumom kada je američka vojska tijekom Drugog svjetskog rata pokušavala, i to poprilično neuspješno, razviti strojeve za detekciju položaja neprijateljskih zrakoplova i brodova. Da se događaji nisu tako razvili, računalo bi vjerojatno postalo britanskim izumom. Uistinu, engleska tvrtka za proizvodnju hrane J. Lyons & Co. 40-ih  je godina 20. stoljeća razvila prvo komercijalno računalo imena "Leo" koje je doista funkcioniralo. No, Lyons nije mogao prikupiti dovoljno novca da bi se natjecao s Pentagonom te je morao napustiti razvoj uspješnog (i mnogo jeftinijeg) stroja.