Mnogi zasebni događaji – većinom nepovezani – doveli su do stvaranja modernog kapitalizma i Industrijske revolucije. Najpoznatiju teoriju – koja kapitalizam smatra djetetom "Protestantske etike" – početkom 20. stoljeća iznio je njemački sociolog Max Weber. Do danas, ta je teorija uglavnom opovrgnuta; jednostavno nema dovoljno dokaza koji bi je potkrijepili. Tek nešto više dokaza potkrepljuje neke ranije teze Karla Marksa o tome da je parni stroj, primarni pokretač novog doba, zahtijevao goleme novčane investicije radi kojih obrtnici nisu više mogli financirati vlastita "sredstva proizvodnje" te su radi toga morali prepustiti kontrolu kapitalistima.
 
Međutim, postoji jedan element, a čini se da je on ključan, bez kojega dobro poznati fenomeni – kapitalizam i tehnički napredak – ne bi uspjeli prerasti u globalnu društvenu pandemiju. Radi se naime o radikalnoj promjeni značenja znanja do koje je došlo u Europi oko 1700. godine ili nedugo nakon.
 
Još od Platonovih vremena 400. g. pr. Kr. do Ludwiga Wittgensteina (1889. - 1951) i Karla Poppera (r. 1902.) razvijene su mnoge teorije o tome što znamo i kako spoznajemo. No, od Platona naovamo na Zapadu i na Istoku pojavile su se tek dvije koje se bave značenjem i funkcijom znanja. Platonov glasnogovornik, mudri Sokrat, jedinu je svrhu znanja pronalazio u samospoznaji: intelektualnom, moralnom i duhovnom rastu pojedinca. No, njegov najsposobniji protivnik, briljantni i učeni Protagora, svrhu znanja pronalazio je u sposobnosti da pojedinca - koji posjeduje znanje - učini uspješnim omogućavajući mu da "zna što reći" i "kako to reći". Protagora je znanje izjednačavao s logikom, gramatikom i retorikom – što se kasnije pretvorilo u trivium, suštinu učenja u srednjem vijeku te u ono što danas predmnijevamo pod pojmom "liberalnog obrazovanja" odnosno ono što Nijemci nazivaju Allgemeine Bildung. Na Istoku su postojale više-manje slične teorije o znanju. Za konfucijevce znanje je značilo "znati što reći" i "kako to reći" kako bi se postigao napredak i ovozemaljski uspjeh. Znanje je za taoiste i zen redovnike značilo samospoznaju i put prema prosvjetljenju i mudrosti. Dok se dvije strane nikako nisu slagale oko toga što znanje jest, savršeno su se slagale oko toga što znanje nije. Znanje nije sposobnost da se čini. Znanje nije korisnost. Korisnost nisu izjednačavali sa znanjem već s vještinom – na grčkom techne.
 
Za razliku od suvremenika na Dalekom istoku, kineskih konfucijevaca koji su prezirali sve osim knjiškog znanja, i Sokrat i Protagora poštivali su techne.

No, čak ni za Sokrata i Protagoru techne, koliko god pohvalno, nije bilo znanje zbog svoje ograničenosti na pojedinačnu primjenu i pomanjkanja općih principa. Primjerice, znanje kapetana broda o navigaciji od Grčke do Sicilije nije se moglo primijeniti nigdje drugdje. Nadalje, techne se moglo usvojiti samo kroz naukovanje i iskustvo. Techne se nije moglo objasniti riječima, ni usmenim ni pismenim putem; moglo se isključivo demonstrirati. Sve do 1700., pa čak i kasnije, Englezi nisu govorili o "vještinama" već o "tajnama" – ne samo zato što se onaj koji posjeduje vještinu zanata morao zakleti na čuvanje tajne, nego i stoga što je vještina po definiciji bila dostupna samo onima koji su prošli naukovanje kod majstora zanata i koji su dakle učili na temelju iskustva.


Industrijska revolucija

No tada, počevši od 1700. godine – unutar nevjerojatno kratkih pedeset godina – izumljena je tehnologija. Sama je riječ manifest jer objedinjuje techne, to jest tajnu zanata, i "logiju", organizirano, sustavno, svrhovito znanje. Prva strojarska škola, francuska Ecole des Ponts et Chaussés, osnovana je 1747. godine. Uslijedilo je osnivanje prve Poljoprivredne škole 1770. godine, a zatim i prve Rudarske škole 1776. godine, i jedne i druge u Njemačkoj. 1794. godine osnovano je prvo tehničko sveučilište, francusko Ecole Polytechnique, a s njime i zanimanje inženjera. Nedugo zatim, između 1820. i 1850., medicinsko obrazovanje i medicinska praksa reorganizirani su u sustavnu tehnologiju.

Paralelno s time, u Velikoj su Britaniji između 1750. i 1800. patenti od monopola miljenika kraljevske obitelji postali sredstvom poticanja primjene znanja na alate, proizvode i procese, a kako bi se izumitelji nagradili osigurano je objavljivanje izuma. Sve to zajedno stvorilo je "stoljeće izuma" u Velikoj Britaniji i privelo kraju razdoblje čuvanja tajni zanata.