Još uvijek ostaje dvojbeno je li sadašnja transformacija započela uzdizanjem Japana, prve ne-zapadnjačke zemlje svijeta, u veliku gospodarsku silu oko 1960. godine, ili pak svitanjem "svijeta računalstva" kada su informacije i informatika zauzeli središnju ulogu u životima ljudi i organizacija na planeti. Moje je osobno mišljenje kako početak nove transformacije koincidira sa Zakonom o američkim vojnicima donesenim nakon Drugog svjetskog rata prema kojemu je svaki vojnik po povratku iz rata dobivao novac za edukaciju na sveučilištu. Tako nešto, samo tridesetak godina ranije po završetku Prvog svjetskog rata bilo je apsolutno nezamislivo!  

Zakon o vojnicima - i oduševljenje koje je on stvorio kod američkih veterana - signalizirali su svitanje sasvim novog doba: društva znanja. Vjerujem kako će povjesničari u budućnosti ovaj prijelomni trenutak okarakterizirati najznačajnijim događajem 20. stoljeća.

Danas se očito još uvijek nalazimo usred ove transformacije koja - ako ćemo se voditi prošlošću - neće završiti prije 2020. godine. Unatoč tome, velike promjene na političkoj, gospodarskoj, društvenoj i moralnoj sceni u cijelome svijetu već sada su lako uočljive. I opet, mladi ljudi rođeni 1990. godine ne mogu zamisliti svijet u kojemu su odrasli njihovi djedovi i bake (to jest, moji vršnjaci) i u kojem su rođeni njihovi roditelji.

Kopernikovo djelo Commentariolus napisano između 1510. i 1514. godine smatra se prvim uspješnim pokušajem razumijevanja transformacije koja je započela 1455. godine preobrazivši srednji vijek i renesansu u moderno doba. Osvještavanje se nastavilo s Machiavellijevim Vladarem napisanim 1513. godine, s Michelangelovom sintezom i prenošenjem sveukupne renesansne umjetnosti na strop Sikstinske kapele oslikane između 1508. i 1512. godine te s obnovom katoličke Crkve na Tridentskom koncilu 1540-ih godina.

Sljedeća transformacija - ona koja se dogodila prije dvjestotinjak godina i koja je započela Američkom revolucijom - analizirana je u knjigama Alexisa de Tocquevillea O demokraciji u Americi šezdesetak godina kasnije; prva je izdana 1835., a druga 1840. godine.

Kako smo danas već dobrano zašli u eru post-kapitalističkog društva, analiziranje i preispitivanje društvene, gospodarske i političke povijesti Ere kapitalizma i nacionalne države itekako je moguće. Stoga ću u nastavku predavanja razdoblje koje ostavljamo iza sebe promotriti s jednog novog stajališta, kako bih vam ukazao na neke uvide koji su, barem za mene, predstavljali potpuno iznenađenje.

Unatoč tome što možemo više-manje dobro predvidjeti gdje se mogu očekivati najveći problemi, na kojim područjima standardni pristupi neće funkcionirati i koja će se nova pitanja otvarati, pokušati predvidjeti kako će izgledati post-kapitalistički svijet još je uvijek veoma riskantno jer su "odgovori" na ključna pitanja još uvijek skriveni u utrobi budućnosti. Pa ipak, sa sigurnošću možemo promišljati kako svijet budućnosti, proizašao iz trenutačnih promjena vrijednosti, vjerovanja, društvenih i gospodarskih struktura, političkih koncepcija, sustava i svjetonazora, neće nalikovati ičemu što danas postoji. Na nekim područjima - a posebno u društvu i njegovoj strukturi - osnovni pomaci već su se dogodili.

Gotovo je sigurno da će novo društvo biti nesocijalističko i postkapitalističko. A sigurno je i to da će počivati na znanju što povlači za sobom da će se raditi o društvu organizacija. U politici smo, u to nema sumnje, već odavno zamijenili suverenost nacionalnih država za pluralizam u kojemu su nacionalne države tek jedan, a ne više jedini oblik političke integracije. U budućnosti, nacionalne države će biti tek jednom od sastavnica - iako ključnom - u onome što nazivam postkapitalističkim poretkom, to jest, u sustavu u kojem se transnacionalne, regionalne, nacionalno-državne i lokalne, pa čak i plemenske strukture, međusobno natječu i koegzistiraju.