Temeljna načela i koncepcije na kojima se baziraju aktualne teorije nematerijalnih resursa i upravljanja znanjem nose u sebi potencijal za korjenitu promjenu načina razmišljanja o stvaranju vrijednosti u poslovnom svijetu budućnosti. Namjerno koristim termin "potencijal" jer još uvijek nije sasvim jasno hoće li novi svjetonazor biti istinski prihvaćen ili će biti korišten u službi starih menadžerskih načela. Struka je danas podijeljena:
- na pojedince koji istinski pomiču granice promišljanja,
- na pojedince koji misle da rade nešto novo nesvjesni da im je djelovanje utemeljeno na
  starom svjetonazoru.

Uvjereni da uvodimo dramatične novine veoma se lako vraćamo u iskušana i poznata rješenja. Uvijek iznova preslagujemo "ležaljke na palubi" (vidi: P. Senge: "Ekologija vodstva", q21 rujan 2006.) našeg misaonog svijeta korištenjem novog jezika i termina, bez da "brod" zamijenimo "podmornicom". Aktualni menadžerski modeli, alati i vještine uglavnom se temelje na zastarjelom načinu razmišljanja i mehanicističko-inženjerskom pristupu koji se podsvjesno aplicira i na nove ideje. Stoga nije čudno da rezultati uglavnom izostaju i da nas takva praksa često može odvesti u potpuno krivom smjeru narušavajući načela koja u ovom tekstu nastojim pojasniti.

Ključna činjenica koju nikako ne smijemo zaboraviti odnosi se na to da se temeljna načela u osnovama nematerijalne ekonomije i ekonomije znanja dramatično razlikuju od tradicionalnog poimanja stvaranja vrijednosti i koja usmjeravaju pozornost na potpuno nove čimbenike uspješnosti poslovanja svake organizacije. Peter Drucker, Paul Romer sa Stenford University, Charles Goldfinger i drugi istaknuti stručnjaci odavno su već ukazali na nastanak i karakteristike ekonomije znanja. Osnovnu ideju koja se provlači kroz njihove radove možemo sažeti u jednoj rečenici: znanje se potpuno razlikuje od prirodnih resursa.

Znanje i ideje se mogu umnožavati u nedogled što materijalni resursi ne mogu. Materijalni resursi se korištenjem troše dok se znanje korištenjem povećava. Prodamo li materijalne resurse ili ih predamo drugoj strani na korištenje tada se takva transakcija uvijek odvija na štetu jedne od strana. Suprotno tome, dijeljenje znanja ne samo da osigurava puko očuvanje resursa već dovodi po povećanja obima znanja putem samog procesa razmjene. Opisano obilježje resursa znanja zahtijeva stoga izvođenje suštinski drugačije ekonomske jednadžbe koja će se potpuno razlikovati od trenutno korištene. Iz svega navedenog nadalje zaključujemo da bi načela menadžmenta i poslovna praksa trebali biti potpuno drugačiji od trenutno korištenih. Model poduzeća industrijskog doba više jednostavno nije primjeren dinamičkim uvjetima kompleksnog i promjenljivog svjetskog tržišta. Znanjem intenzivno poduzeće u potrazi je za novim pristupima organiziranju, vođenju i poslovanju općenito.

Komentar

Karmen Jelčić

1997.godine, kada je Verna Allee napisala članak "Novi alati za novu ekonomiju", u Kanadi je organiziran prvi Svjetski kongres o mjerenju i upravljanju intelektualnim kapitalom. Članak u potpunosti odražava tadašnje stanje stvari. To što nije nimalo izgubio na aktualnosti iako se u siječnju bliži 8. Svjetski kongres, govori nam nešto o tome kojom brzinom se u svjetsk

pročitaj...