Veliki problem leži u činjenici da su menadžeri današnjice indoktrinirani modelom znanstvenog menadžmenta koji se koristio u prošlosti i koji se temelji na determinističkoj kontroli. Međutim, novo vrijeme u kojem živimo obilježeno je brzom dinamikom nepredvidljivih promjena pa bi takav model determinističke kontrole rezultirao neuspjehom - posebice kada se primjenjuje unutar velikih sustava. Izazov se sastoji u pokušaju kontrole nečega što je nekontrolabilno. Menadžerska praksa, knjige, članci i akademska istraživanja u prošlosti su propagirali model determinističke kontrole.

Osobno smatram da su se istraživanja u području menadžmenta posljednjih godina znatno odmakla od temeljnih referentnih disciplina poput psihologije. Pojava digitalnog doba fokusiranog na znanje rezultirala je potpunim kaosom: menadžerima koji sve više koriste kontrolu iako je ona ekonomski neodrživa i dokazano štetna za opstojnost sve većeg broja "ne-kontrolabilnih" sustava.

Rastuća rasprostranjenost i apstraktna (nematerijalna i implicitna) priroda rada temeljenog na znanju kao i problemi u odvajanju rada i privatnog života pojačat će pritisak na komandno-kontrolni model koji je obilježio doba masovne proizvodnje i pokretne trake.

U praksi se upravljanje znanjem, posebice upravljanje znanjem usmjereno na "IT sustave" koje sebični proizvođači i prodavači reklamiraju kao "spasonosno rješenje", pokazalo izuzetno neučinkovitim. Kod većine takvih IT-centričnih i modela upravljanja znanjem temeljenih na paradigmi znanstvenog menadžmenta, menadžersko (i akademsko) razumijevanje ljudskih bića (današnjih umnih radnika) osnovna je kočnica za postizanje boljih učinaka. Ova je tvrdnja potkrijepljena spoznajama drugih znanstvenika i praktičara.

Čini se kako je upravo mehanicistički način razmišljanja, koristan u industrijskom dobu, uzrok mnogih neuspjeha povezanih sa IT i KM sustavima. Promišljanje naslijeđeno iz vremena industrijske revolucije temelji se na efikasnom korištenju pokretne trake, kao na primjeru Fordovog T-modela. Promišljanje naslijeđeno informacijskom revolucijom temelji se na strojevima koji se pak temelje na determinističkom i predvidljivom modelu budućnosti. Oba modela determinističke kontrole pretpostavljaju unaprijed predvidljive ciljeve kojima se zatim jednostavno pridodaju traženi resursi potrebni za njihovo ostvarenje.

Komentar

Tajana Leskovar

Pročitavši izvorni tekst intervjua s Yogeshem Malhotrom, nesumnjivim genijalcem (dok smo se mi obični smrtnici u 14. godini bavili pubertetskim problemima, on je čitao Druckera i Le Bona), bila sam a priori spremna okarakterizirati ga kao još jednog u nizu znanstvenika koji su na svojem putu izgubili dodir sa svakodnevicom kompleksnog organizma zvanog organizacija. Naime, ponekad se,

pročitaj...