Osim u javnom sektoru, napredak u primjeni KM rješenja evidentan je u većini industrija i profesija širom svijet. Srećom, rana hipnotiziranost IT-em polako jenjava što otvara prostor za sagledavanje KM-a u jednom konzervativnijem kontekstu: kao disciplinu baziranu na visokoj tehnologiji s fokusom na stratešku i ljudsku dimenziju.
Osnivač ste i menadžer znanja u priznatom Institutu BRINT u New Yorku. Možete li nam nešto reći o ambicijama i motivaciji koje su Vas ponukale da osnujete institut?
U kontekstu Vašeg pitanja smatram oportunim reći nekoliko riječi o aktivnostima Instituta BRINT na promociji i širenju prakse KM-a u svijetu.
Tijekom kasnih 1990-ih Institut BRINT je imao privilegiju pojaviti se u ulozi savjetnika američke vlade i njezinog partnera na projektima promocije "najbolje prakse" u zemlji. Djelovali smo i kao savjetnici nizozemske vlade i njihovog Ministarstva znanosti, obrazovanja i kulture na projektima stvaranja novih obrazovnih politika i zakonodavstva u domeni rada i u kontekstu sve veće digitalizacije zemlje. Na prijelazu u novo tisućljeće, BRINT je bio angažiran na raznim savjetničkim poslovima s vladama iz grupacije G8, predsjednicima uprava i izvršnim direktorima na podržavanju procesa tranzicije prema e-ekonomiji.
Surađivali smo s vodećim svjetskim stručnjacima kao što su Ikujiro Nonaka (Hitotsubashi University), Robert H. Buckman (Buckman Labs) i Charles Lucier (Booz, Allen and Hamilton) na razvoju nacionalnih programa KM-a s ciljem tranzicije zemalja u ekonomiju znanja.
U posljednje vrijeme surađujemo s Ujedinjenim narodima na njihovom posebnom programu usmjerenom na stvaranje globalnog društva znanja.
© Emerald Group Publishing Limited 1994. For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Emerald Group Publishing Limited, UK.
Prijevod i lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Pročitavši izvorni tekst intervjua s Yogeshem Malhotrom, nesumnjivim genijalcem (dok smo se mi obični smrtnici u 14. godini bavili pubertetskim problemima, on je čitao Druckera i Le Bona), bila sam a priori spremna okarakterizirati ga kao još jednog u nizu znanstvenika koji su na svojem putu izgubili dodir sa svakodnevicom kompleksnog organizma zvanog organizacija. Naime, ponekad se,