Vlast nad hranom, vlast nad ljudima

Životinje se od pamtivijeka bore za bolji pašnjak ili lovište. Mlađi nadjačaju starije. Veći tlače manje. Jači pobjeđuju slabije. Jači jedu slabije. I uvijek se ponavlja jedan te isti obrazac preživljavanja. Kada se životinjama pridružio čovjek, obrazac je iz prirode prešao u obitelj, na radna mjesta, na ulice, na tržišta...

Čovječanstvo se nije promijenilo od prvih dana prve društvene organizacije koju možemo nazvati civilizacijom. Od ljudi drevne sumerske, egipatske, grčke ili rimske (a i svake kasnije) civilizacije razlikujemo se samo u pojavnim oblicima materijalizma i društvene organizacije - drukčije se odijevamo, komuniciramo, putujemo, zabavljamo, ponešto se razlikujemo u poimanju i načinu sklapanja braka, praznicima koje slavimo i žrtvama koje prinosimo bogovima. I to je to.

Ljudi nisu izmislili nijedan novi osjećaj u proteklih nekoliko tisućljeća. Ljudi se vole, mrze, poštuju, preziru, podržavaju i napadaju još od starih Egipćana, Grka i Rimljana. Ovisno o psihološkom trenutku društva kojem pripadaju spremni su krenuti u osvajačke pohode prateći vođu iz straha ili osobnog interesa, spremni su kamenovati, spaliti ili izopćiti svakoga čija ideja ugrožava postojeći sustav i poredak, potkazati susjeda organima vlasti ako od toga imaju koristi, prevariti partnera ako to znači više novca u vlastitom džepu i natjerati roba, kmeta, slugu, zaposlenika da radi više u lošijim uvjetima ako to donosi profit koji očekuju kraljevi, svećenici, plemići ili dioničari.

No, gdje započinje ta ljudska želja da troškove svojeg uspjeha i blagostanja naplate od nekog drugog (pa makar i njegovim životom)? Jedan od mojih profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu lijepo je jednom rekao: "Ekonomija, poštovane kolegice i kolege, počinje s vašim praznim želucima. Tek kada ih napunite, spremni ste za nešto više." Jednostavno i točno. Jedini razlog zašto su stanovnici razvijenih zemalja manje agresivni od stanovnika nerazvijenih zemalja i zašto stanovnici zemalja koje nazivamo razvijenima mirnije živi nego prije stotinjak godina naziva se ekonomsko blagostanje.

Samo zato jer znaju da će im svako jutro, od rođenja do smrti, započeti s punim želucem, svoje aktivnosti obavljaju u višim sferama društvenih odnosa (kultura, sport, politika, obrazovanje, informatizacija, itd.). Ipak, vjerujem, da kada bi se, zbog nekog nesretnog događaja, izjednačili sa siromašnim stanovnicima Zemlje ne bi im trebalo puno da preuzmu obrazac ponašanja od svojih (u tom slučaju) podjednako bijednih sudrugova i agresivno se bore za svoj komad kruha.

Kada međuljudske odnose i svjetonazore pojedinaca dovedemo do najosnovnije od svih stvari - hrane koja nam je potrebna da bi preživjeli - svi imamo isti problem, samo je pitanje jesmo li među onima koji znaju i mogu proizvesti hranu, ili među onima koji hranu kupuju ili otimaju.

Početak ljudskih civilizacija počinje onda kada je stvoreno vlasništvo nad hranom. U civiliziranom društvu netko posjeduje hranu, dok je svi ostali moraju oteti (pa ih nazivamo barbarskom civilizacijom) ili zaraditi, odnosno, kupiti (pa ih nazivamo razvijenom civilizacijom). Sve što imate ima svoju vrijednost tek kada se može zamijeniti za hranu, pa tako svoj automobil, kuću ili dionice realnije možete vrednovati ako znate koliko biste puta mogli jesti vi i članovi vaše obitelji kada biste za auto ili nekretninu dobili nešto što se može pojesti. Primjeri nakon Drugog svjetskog rata (kao, uostalom, nakon svakoga rata), kada su klaviri, knjige i krzneni kaputi mijenjani za hranu dovoljni su nam da shvatimo o čemu govorimo.

Komentar

Davor Perkov

Misliti danas a orijentirati se prema budućnosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu živi organizam koji se razvija i unapređuje. Princip je već etabliran: najbolje kompanije nisu više one najveće, već one koje se danas najbrže i najfleksibilnije prilagođavaju promjenama u dinamičnom okruženju, poštujući pritom načela pos

pročitaj...