Zaključavanje, čuvanje i prodaja hrane temelj je svake ekonomije koja se želi nazvati civiliziranom, jer ako se hrana može naći svuda oko nas, onda nije potrebna društvena hijerarhija. Onda nam nisu potrebni vladari, svećenici i ratnici da tu istu hranu proizvedemo, otmemo ili obranimo od drugih. Da hrana nije pod ključem, tko bi radio? Od hrane sve počinje - nekretnine, novac, vrijednosni papiri i drago kamenje tek je drukčiji oblik vrijednosti koju možemo zamijeniti za hranu.

I ova je bitka za tržište (usluga pranja stepenica) samo jedan mikrosvijet u kojem su se opet aktivirale osnovne ljudske potrebe - glad, žeđ i potreba za osjećajem sigurnosti. Svi ljudi na svijetu imaju iste potrebe, samo se veći dio stanovništva Zemlje još uvijek zadržava na prvoj ili drugoj razini (1) , dok je tek manji broj onih koji su došli do razine ekonomskog bogatstva koje omogućuje potrebu za samopotvrđivanjem.

Uzeti milom ili silom?

Ljudi na ovoj planeti dugo su živjeli na različite načine, ne sukobljavajući se međusobno jer je ljudi bilo malo, a Zemlja je bila dovoljno velika. Onda se, u neko doba, pojavio prvi narod (ili prvo pleme) koji je vjerovao da svi ostali moraju živjeti na njihov način, koji su smatrali jedinim pravim načinom. Zašto je bilo bitno nametnuti "svoj" način života, rada i organizacije društva nekim drugim pojedincima i plemenima, kasnije narodima, nacijama i državama?

U životu ne možete sve stvoriti sami. Da biste imali sve što želite, morate ono što vam nedostaje uzeti drugima - onima koji mogu proizvesti ono što vi ne možete (proizvode, usluge, emocije, ideje, informacije, itd.). Ono što vam nedostaje možete uzeti na dva načina - silom ili milom. Silom uzimate tako da ništa ne date za uzvrat. Nemate ništa što biste ponudili drugoj strani, pa zato uzimate prijevarom, krađom, ratom i nekim drugim grabežnim načinom.

Sve takve pojedince, ali i narode (kada su u ratu) možemo nazvati "grabežljivcima" budući da grabe od drugih ne bi li postigli točku najvišeg mogućeg vlastitog obilja (u odnosu na postojeće tehnologije). Za uzvrat nude samo otpad koji nastane uporabom otetih vrijednosti ili, u malo boljem slučaju, staklene perlice. To su svi oni koji žele svoje ambicije provesti tako da "troškove" svoga uspjeha prebace na nekog drugog.

Milom uzimate tako da uzetu vrijednost uzvratite sličnom ili višom vrijednosti. Milom uzimate tako što imate proizvod (uslugu, emociju, znanje, informaciju i slično) koju druga strana želi i spremna je za to platiti. Takve pojedince, ali i narode možemo nazvati "davateljima", možda i "dobrim trgovcima", no kako bilo, jedino takvo ponašanje osigurava dugotrajni razvoj (ali i opstanak) našega planeta.

Priznali to danas njihovi političari ili ne, visoko razvijene zemlje današnjice razvile su se "zahvaljujući" grabežljivom ponašanju tijekom ranijih stoljeća, kada su tako (zahvaljujući otimanju od slabijih) stvorili dobru materijalnu osnovu, kojom sada mogu nametnuti svoje proizvode i usluge stvarajući globalno tržište. Koristeći ga da (sada bez ratova i očitog grabeža) trgovinom (znači, milom) uzmu od onih manje razvijenih zemalja sve što im treba (sirovine, kvalificiranu radnu snagu, itd.), nastavljaju jednom započeti proces čiji se negativni efekti danas najviše vide kao drastične promjene u prirodi.

Prije stotinjak i manje godina, zemlje nezadovoljne raspodjelom svjetskog "kolača" izazvale su nekoliko manjih ili većih ratova, želeći pomoću njih prigrabiti svoj dio tuđeg bogatstva na uštrb onih koji su ih imali, ali ih nisu znali ili mogli obraniti (znači, prodati po tržišnim cijenama na svjetskom ili nekom manjem tržištu). Prikazati napredak stanovnicima manje razvijenih zemalja u njegovom isključivo materijalnom obliku vjetar je u jedra "grabežljivcima" koji koriste ljudsku potrebu za vlasništvom kako bi na njima stvarali novu ljudsku vrstu "homo shopingus" (čovjek potrošač).

Komentar

Davor Perkov

Misliti danas a orijentirati se prema budućnosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu živi organizam koji se razvija i unapređuje. Princip je već etabliran: najbolje kompanije nisu više one najveće, već one koje se danas najbrže i najfleksibilnije prilagođavaju promjenama u dinamičnom okruženju, poštujući pritom načela pos

pročitaj...