Grabe�ljivim društvima, koja trebaju druga društva samo da bi im mogli ratom ili trgovinom uzeti ono što imaju, ne trebaju stvaratelji. Potrebni su im potroša�i, "homo shopingusi" koji ne razmišljaju i ne stvaraju, ve� na radno mjesto dolaze samo kako bi odradili neki manje zahtjevan zadatak, za taj posao dobili primjerenu pla�u i da bi se vratili u stanove (ku�e) kupljene na kredit, u vozilima na leasing, te pla�u potrošili na robu koja im ne treba, dok gledaju televizijski program koji ih zaglupljuje.
Moja generacija ro�ena je po�etkom 60-ih godina prošlog stolje�a u zemlji koja se hvalila ljudskim, tzv. samoupravnim socijalizmom (koji je u biti bio dr�avni kapitalizam poja�an stranim kreditima da bi se stvorio privid uspjeha socijalisti�ke ideje i efikasnosti vrlo neefikasne proizvodnje) morala u svoje ponašanje unijeti veliku koli�inu stvaralaštva. Nismo imali podršku tehnike - prvi televizori imali su samo jedan crno-bijeli program, prvim perilicama rublja koristile su se cijele zgrade, nije bilo ra�unala niti Interneta - pa smo morali sve sami izmisliti i stvoriti. U društvu u kojem od malena u�ite da sve što vam treba sami morate napraviti ili barem nešto znati o tome (kako biste ga mogli popraviti) dobre su pretpostavke da �e se me�u nama stvoriti novi stvaratelji (in�enjeri, kemi�ari, farmaceuti, lije�nici, ekonomisti, itd.).
No, grabe�ljivcima su stvaratelji dobri samo kada rade za njih, nikako nisu dobri ako �ive i rade u društvu iz kojega grabe�ljivci �ele izvu�i bogatstvo. Povijest nas u�i da je uvijek starija civilizacija tla�ila onu mla�u, u�e�i je svemu što je potrebno da bi se pod�inio netko još slabiji. U našem slu�aju, nisu stari Rimljani od Ilira ili Slavena u�ili trikove za osvaja�e, nego su Rimljani Ilire i Slavene u�ili kako lukavo ratovati i uvijek pobijediti, kako trgovati ispod stola, kako pregovorima prevariti naivne domoroce i sli�no.
No, primjeri Tatara i Mongola pokazuju da civilizacija ne mora biti samo starija. Mora biti efikasnija - ekonomski, politi�ki, vojno ili u organizaciji društva. Svaka efikasna civilizacija nastoji me�u sobom prona�i najbolje pojedince koji svaki u svojem podru�ju (npr. ratovanja, trgovine, proizvodnje, bankarstva, obrazovanja, itd.) �eli i mo�e posti�i ono najbolje i to prenijeti na generacije koje dolaze. Sve dok je jedini kriterij prijenosa ovlasti efikasnost i te�nja da se ona pove�a radom novih generacija, civilizacija je u usponu. Pad po�inje onog �asa kada efikasnost više ne samo da nije jedini kriterij, nego kada nije kriterij uop�e. Svaka civilizacija urušava se iznutra od �asa kada nije dovoljno efikasna da se odupre civilizaciji (vojno, politi�ki, zdravstveno, obrazovno, itd.) efikasnijoj od sebe.
Mitologija grabe�ljivaca i siva masa
Mitologija "grabe�ljivaca" zasnovana je na filozofiji kojoj su vjerovali faraoni u starom Egiptu. U to doba, faraone i visoko pozicionirane �inovnike i sve�enike, nakon smrti bi balzamirali, vjeruju�i da �e im to osigurati vje�ni �ivot. Onda bi im u grobnice polagali hranu, dragocjenosti i robove da im se na�u u drugom, vje�nom �ivotu. Šokirali biste se koliko mened�era i politi�ara vjeruje da �e im pripadnost ideji "grabi i ne obaziri se na tu�e jauke" osigurati besmrtnost. Grabe novac, dovoljan za nekoliko takvih �ivota, vjeruju�i samo uzimanju i ne shva�aju�i da na "drugi svijet" ne mogu odnijeti ništa osim svojeg tijela (i nešto duše, ako im je ostao poneki komadi�).
Kakve šanse imaju danas plemena i narodi u zemljama bogatima naftom, šumom, vodom, morem ili zrakom kada ih suprotstavite bogatim društvima �ije tehnologije, prijevozna sredstva i interna potroša�ka kultura ovise o toj istoj nafti, drve�u, vodi, moru i zraku? Što je presudno za razinu potreba na kojoj se nalaze manje efikasni pojedinci, grupe, regije i nacije? Kako se takve civilizacije mogu oduprijeti grabe�ljivcima? Postoji samo jedan dugoro�no uspješan na�in - znanjem. Znanjem koje omogu�uje da se informacije (dostupne svima ili barem ve�ini) pretvore u podatak (s kojim tek manjina zna što �e) kojim se mo�e do�i do novih ideja, proizvoda i usluga, što se mogu prodati na tr�ištu po cijeni koja omogu�uje ravnopravnu razmjeni ili �ak i stvaranje profita.
Misliti danas a orijentirati se prema budu�nosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu �ivi organizam koji se razvija i unapre�uje. Princip je ve� etabliran: najbolje kompanije nisu više one najve�e, ve� one koje se danas najbr�e i najfleksibilnije prilago�avaju promjenama u dinami�nom okru�enju, poštuju�i pritom na�ela pos