Neki stručnjaci, poput Helen Nelson, koriste se željama pojedinaca koje su usmjerene na stvaranje veće cjelovitosti i pronalaženje smisla kako bi se promijenila unutarnja dinamika tvrtke, a zatim i njezina vizija i misija.

Drugi pak, poput Adizesa, utječu na strukture moći unutar organizacije kako bi se stvorilo okruženje povjerenja i poštovanja koje zatim utječe na promjenu svijesti pojedinca. Bez obzira na izabranu strategiju, promjena cjelokupnog sustava nastoji ostvariti sustavnu promjenu cjelokupne organizacije kojom se dostiže nova, viša razina svijesti - u skladu s očekivanjima pojedinca za pronalaženjem dubljeg smisla i ostvarenjem autentičnih odnosa.

Opisana promjena naziva se intraorganizacijska promjena koja se odnosi na prvu razinu promjene potrebne da bi se neka kompanija "probudila". Oslobađanje ljudskog duha unutar organizacije prvi je korak u procesu kojim se "savjesnost i svjesnost šire u okvirima većih mreža i sustava unutar kojih svaka organizacija djeluje", tvrdi Peter Senge. "Iako su te korporacije goleme cjeline koje zapošljavaju tisuće ljudi širom svijeta, još uvijek su samo dio većih sustava. Želimo li nastaviti život na planetu, život koji će biti usklađen s drugim organizmima, tada je istinski neophodno da se ti širi poslovni, obrazovni i politički sustavi promijene." Senge u ovom osvrtu u stvari govori o interorganizacijskoj promjeni.

Promišljamo li o organizaciji kao o živom organizmu, tada logički dolazimo do pitanja:
1. Kakve odnose gaji takva organizacija (intraorganizacijske i interorganizacijske)?
2. Koje su njezine vrijednosti?

Ta pitanja nas vode od uske brige za rast i održivost prema odgovornosti organizacije u odnosima u koje je uključena. Iz svega proizlazi sasvim novo pitanje: Da li je ponašanje organizacije dugoročno održivo u smislu njezinih učinaka na cjelinu, tj. na ljude i okoliš?

Interorganizacijska transformacija u sebi nosi potencijal potreban da se oživotvori vizija Michaela Braungarta o novoj kreativnosti kapitalizma. Na interorganizacijskoj razini, međuodnosi tvrtke s cijelim svijetom i ljudima u njemu zahtijevaju nadilaženje profitnog motiva. Nova vrsta osobnog interesa, "osobnog interesa koji proizlazi iz cjeline prema dijelovima, prije nego li od dijelova prema cjelini", kaže Rautenberg, mora postati ideja vodilja korporativnog svijeta. Ovakav integralni holistički pristup osobnom interesu zahtijeva transformaciju svijesti koja nas odvodi daleko od etosa osobnog ispunjenja šezdesetih godina.

Kako korporacije sve više shvaćaju da njihovo preživljavanje ovisi o odnosima koje ne mogu kontrolirati - plemenski sukobi u zemlji u kojoj se nalaze proizvodni pogoni, promjena smjera morske struje koja zatim utječe na obitavalište riba, tržište dionica koje postaje osjetljivo na etičke probleme - kruti zidovi "stroja" pomalo se pretvaraju u optičku iluziju. Sve ovisi o svemu. Sve je u međusobnoj ovisnosti. Stvaralaštvo u kontekstu živuće međuovisnosti vodi nas dalje od onoga što znamo. Kako upravljati tvrtkom u ovom novom kontekstu? Odgovor na ovo pitanje nekada je spadao u "klasičnu domenu poslovnog savjetovanja", tvrdi Rautenberg, "no, unutar novog konteksta, upravljanje korporacijom postalo je težak i nimalo jasan problem."

Prevladavajuća poslovna teorija i praksa - pa čak i ona koja se bavi koncepcijama kao što su korporativna društvena odgovornost i održivost - ne zadire u područja izvan same organizacije. Takav pristup nije primjeren situaciji na terenu, obzirom na povezanost značajnih globalnih problema s kojima se čovječanstvo danas suočava. Zamislite npr. da ste uključeni u program zaštite zdravlja koji se bavi isključivo zdravstvenim stanjem vaše ruke ili prsta na ruci. Frank Dixon, direktor investicijske savjetničke tvrtke Innovest koja se bavi ocjenjivanjem održivosti kompanija, opisanu analogiju često koristi kako bi pojasnio značaj strategija koje se bave cijelim sustavom, odnosno čitavim globalnim ekonomskim sustavom. Bez načina promišljanja koje kreće upravo s globalne razine, te pojedinačnu organizaciju vidi tek kao dio cjeline, stvaranje gospodarski i ekološki održivog svijeta sigurno neće biti moguće. Ako organizacijska strategija nije razvijena prema strategiji sustava, tada organizacija neće biti usklađena s cjelokupnim sustavom.

 

Komentar

Velimir Srića

Živimo u doba kad je moguće činiti gotovo sve, ali je pitanje što ima smisla učiniti. Danas se zato sve više menadžera svakodnevno pita zašto troše toliko vremena na posao, što time dobivaju, koje vrijednosti ostvaruju, koje ciljeve postižu, kako to utječe na njihovu osobnost, obitelj, privatni život. Vraćamo se starim i nikad do kraja odgovorenim pitanjima poput

pročitaj...