Takvi proizvodi - kao npr. igračke napravljene od plastike koja stvara plinove i može dovesti do sterilnosti djece koja se s tim igračkama igraju - prema Braungartu, istinsko su "oružje za masovno uništenje". Pa ipak, taj biznis se i dalje nastavlja jer, kako on kaže, "socijalizirali smo rizike, a privatizirali profit, što baš i nema nekog smisla". "Da bi se promjena dogodila," nastavlja Braungart, "potrebni su nam gospodarski lideri koji su sposobni razmišljati izvan okvira kvartalnog profita i koji će se osobno založiti za dugoročnu održivost." Svima je jasno da se sustav mora mijenjati, a ta promjena traži hrabre pojedince koji će se suprotstaviti inerciji. Korporativni lideri su osuđeni na rizik u procesu oslobađanja vlastitog uma od mehanicističkog svjetonazora.

Lideri su uvijek na čelu

"Dolaze u svojim helikopterima i avionima; vrlo diskretno. Ovdje se osjećaju sigurno..." govori Brian Bacon, predsjednik Oxford Leadership Academy, o svojoj klijenteli koju čine lideri vodećih svjetskih korporacija. Posjećuju ga jer su svoje živote dali "stroju", a nova im stvarnost baca klipove pod noge. Mehanicistički model "zapovjedno-kontrolnog" korporativnog liderstva drži ih prikovanima na zapovjednom mjestu, zaslijepljenim stalnim promjenama na nepredvidljivom tržištu. Poslovni lideri, koji su naučeni "imati stvari pod kontrolom" očekuju od Bacona diskreciju jer znaju da će ih njegov Self-Management for Leadership program odvesti u nepoznata, opasna i neistražena područja vlastitog Sebstva. Traže diskreciju jer znaju da moraju riskirati i "dublje zaroniti", zbog posla kojeg rade i zbog sebe samih, a sve kako bi uspjeli pronaći novi način postojanja i djelovanja koji će ih odvesti u novu budućnost. Budući da su cijene dionica tvrtki djelomično određene percepcijom javnosti o "sigurnoj ruci koja vodi", svoju nesigurnost ne smiju javno pokazati.

Helen-Jane Nelson, direktorica savjetničkog konzorcija Cecara Consulting Limited, tvrdi da se "velika i veoma bolna krivnja" počinje javljati onoga trenutka kada lideri počnu shvaćati posljedice svojih odluka na okoliš i druga ljudska bića. Ekonomska logika mehanicističkog doba pretpostavila je da će od beskrupulozne zaštite vlastitih interesa proizaći samo dobro. Dok su se uspinjali korporativnom hijerarhijom, većina lidera nije shvatila da se spremaju preuzeti kontrolu nad strojem koji je odgovoran za uništavanje okoliša i iskorištavanje ljudi. "Nalazimo se u trenutku", kaže Nelson, "kada poslovni lideri počinju uviđati da poslovni modeli njihovih organizacija nisu dugoročno održivi. Također uviđaju da motivacija za kojom se povode - potraga za stalnim rastom - također nije dugoročno održiva. Naš planet ne može podnijeti takvu politiku. Neki se samo boje dok su drugi očajni te stoga voljni isprobati bilo što novo jer osjećaju da im stari način rada više ne donosi rezultate." Štoviše, stari ekonomski trikovi, koji su tvrtkama dozvoljavali da jednostavno "eksternaliziraju" eventualne rizike, počinju uzvraćati udarac jer postajemo svjesni da na povezanoj planeti "eksterno" više ne postoji.

"Događaji mogu nastati na jednom području sa ili bez ikakvog upozorenja te ostaviti duboke tragove u poslovanju organizacije", objašnjava Steve Trevino, savjetnik u savjetničkoj kompaniji Booz Allen Hamilton. "Uvjeti u kojima se poslovanje danas odvija znatno su se promijenili - preciznije, takvo stanje je bez presedana u povijesti - u smislu ubrzane promjene, produbljenja i povećanja kompleksnosti. Rastući broj mreža radikalno mijenja način na koji se biznis treba voditi." Na primjer, Trevino primjećuje da stručnjaci u industriji reosiguranja, koja čini svjetsku mrežu ekonomske sigurnosti, smatraju da sustav neće biti u stanju prevladati "kumulativne financijske učinke" ukoliko se dogodi nešto slično kao 11.rujna 2001. Trevino također upućuje na tvrtku Nike, čiji je ugled "odgovornog korporativnog građanina" nepovratno narušen (i popraćen padom cijena dionica) nakon negativnih vijesti o njihovim tvornicama u trećem svijetu. Nadalje tvrdi, da su podaci koji se tiču naše umrežene povezanosti toliko zanimljivi, da bi svatko tko ih razumije trebao "krenuti u akciju, prema pomaku u svijesti, prema shvaćanju da moramo stvoriti nove sustave, nove financijske modele kako bi zamijenili stare u uporabi".

Komentar

Velimir Srića

Živimo u doba kad je moguće činiti gotovo sve, ali je pitanje što ima smisla učiniti. Danas se zato sve više menadžera svakodnevno pita zašto troše toliko vremena na posao, što time dobivaju, koje vrijednosti ostvaruju, koje ciljeve postižu, kako to utječe na njihovu osobnost, obitelj, privatni život. Vraćamo se starim i nikad do kraja odgovorenim pitanjima poput

pročitaj...