Još više uznemiruje činjenica što politički lideri žele zadržati podršku naroda unatoč gospodarskim problemima, iskorištavajući povijesna neprijateljstva i raspirujući pogranične sukobe. Iako bi im trebalo biti jasno da takva politika neće poboljšati blagostanje nacije – nego upravo suprotno, troškovi globalizacije im osiguravaju retoričko sredstvo pomoću kojeg ponosom u sadašnjosti odvlače pažnju ljudi od siromaštva u budućnosti.

Možda se najveća ironija u procesu globalizacije pronalazi u ideji i obećanju da će trgovački partneri sigurno postati i politički partneri, te da će ekonomska međuovisnost ukloniti mogućnost političkih i vojnih sukoba. Ova ideja nije nova. Štoviše, susrećemo je još početkom dvadesetog stoljeća, kada je ubrzani razvoj trgovine naveo pojedine entitete da počnu razmišljati o prekidu svih sukoba. Međutim, ekonomska međuovisnost Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva nije spriječila Prvi svjetski rat, a ova lekcija je ubrzo zaboravljena. Cijelo vrijeme se pretpostavlja da će se politička priroda međudržavnih odnosa preoblikovati kvantnim skokom sličnim, ako ne i jednakim, onome koji je radikalno izmijenio tehnologiju u informatičkom dobu.

Zabluda ove doktrine – da trgovina sprečava sukobe – nije u tome da nacije i narodi često djeluju iz složene mreže interesa koji favoriziraju ili ne favoriziraju gospodarski razvoj. Moćni političari, hegemonistički interesi, sumnja, suparništvo, pohlepa i korupcija nisu ništa manje važni za funkcioniranje države od racionalnih gospodarskih interesa. Doktrina također podcjenjuje činjenicu da vlade često proces globalizacije vide kao prijetnju koja može nauditi njihovoj sposobnosti da zaštite svoje građane. Bez bavljenja ovim pitanjem globalizacija ne može uspjeti.

Drugi oblik reakcije na globalizaciju očituje se u pribjegavanju neliberalnim rješenjima – prizivanjem "viteza na bijelom konju", snažnog lidera koji u kriznim trenucima može odlučno donositi odluke u interesu cijele nacije. Ovakav oblik reakcije često se susreće u novo-liberaliziranim nacijama s nejakim političkim sustavom, koje se s gospodarskom krizom ne mogu nositi uz pomoć učinkovitosti i zakonodavstva. S opadanjem moći središnje vlasti i porastom broja ljudi koji koriste socijalnu pomoć, lako se zaboravlja da je demokracija temeljni preduvjet za razvoj – a ne nagrada za razvoj. U tom kontekstu, naravno pogrešnom, demokracija se smatra luksuzom, a ne potrebom, odnosno blagostanjem kojem se teži, a ne pravom za koje se treba boriti.

Komentar

Alan Žepec

Ovaj govor Kofi Annana govori o trendovima globalizacije te o pozitivnim i negativnim posljedicama onoga što globalizacija nosi sa sobom. Temu obrađuje sa aspekta političkog i gospodarskog liderstva. Govor je održao 1998. godine i započeo ga slijedećom rečenicom: "Obraćam vam se u vrijeme globalnog previranja, gospodarske krize, političkog izazova, i sukoba po cijelom svijetu." Na

pročitaj...