Glavna misao koja me vodila prilikom čitanja ovog članka bila je: "Kako ove metode možemo primijeniti u hrvatskim poduzećima?" Mislila sam da je sve navedeno jako dobro, ali zašto onda dolazi do manjka inovativnosti i kreativnosti u gotovo svim organizacijama?
Slična pitanja postavljaju nam vrlo često i sami menadžeri:
1. "Kako da potaknem svoje ljude da smišljaju nove ideje?",
2. "Oni samo čekaju da im se kaže što da rade",
3. "Toliko prilika pored njih prolazi, a oni ništa".
Ako želimo preduhitriti problem, a ne samo reagirati na njegove simptome, tada je važno razumjeti da su za kreativnost i inovativnost potrebni određeni preduvjeti. U ovom komentaru pokušat ću se osvrnuti na neke od njih. To nam može pomoći da testiramo koliko je okolina u kojoj djelujemo plodno tlo za razvoj novih, inovativnih i kreativnih ideja i načina obavljanja posla.
Prve komplikacije nastaju pokušamo li definirati kreativnost. Meni je vrlo drago i ilustrativno mišljenje kognitivnog psihologa Roberta J. Sternberga koji kaže:
"...jedno od najtežih pitanja kognitivnim psiholozima koji se bave kreativnošću jest: 'Kako je uopće moguće definirati kreativnost kao jedinstveni konstrukt koji objedinjuje rad Leonarda da Vincia, Marie Curie, Vincenta Van Gogha, Isaaca Newtona, Toni Morrrison-a, Alberta Einstein-a i Wolfganga Amadeusa Mozarta?'"
Vrlo se često u svojim razmišljanjima usmjeravamo na kreativne pojedince i tražimo revolucionarne uvide i otkrića. Međutim, svatko od nas može biti kreativan. Usmjerimo li se na proces dolaženja do kreativnih ideja to nam može pomoći da oslobodimo sputanu kreativnost koja leži u svakome od nas.
Mnogo toga se promijenilo u razumijevanju kreativnosti i inovacija od trenutka kada je Edward de Bono izdao knjigu Lateral thinking (1). Njegovo djelo je značajno jer nam je pokazalo da je svaka osoba sama po sebi kreativna, te da je problem jedino u stimulaciji jednog dijela mozga u kojem nastaju nove perspektive ili se s vremena na vrijeme dogodi "eureka" efekt. Kod ponovnog čitanja na