Vjerojatno najveća kvaliteta ovog kapitalnog djela je njegova "uvjetna konkretnost". Što to znači? Autori uočavaju da "živimo u vremenima posvemašnjeg kraha institucija", te da na individualnoj, organizacijskoj, nacionalnoj i globalnoj razini stvaramo rezultate koje zapravo nitko ne želi. Svi to vidimo, ali se ništa ne mijenja. Sve što činimo je "više istog".

Stoga su oni "konkretni" zato što u praksu uvode novu "društvenu tehnologiju" koja nam pomaže prevladati stare obrasce razmišljanja i odnošenja kako bi stvorili budućnost kakvu želimo. No, pri tome moramo imati na umu da je opisana tehnologija "uvjetno konkretna" jer je ne možemo izjednačiti s nekakvom gotovom formulom koju ćemo bez puno muke preslikati i upotrijebiti u svakodnevnom radu. Teorija U je potpuno nova teorija, još uvijek u razvoju, veoma zahtjevna, krhka ali u isto vrijeme dokazana u praksi te zahtjeva stalni rad na sebi.

Zašto nam je uopće potrebna?

U svakodnevnoj praksi često upotrebljavamo pojam "tehnologija" te ga poistovjećujemo s materijom, odnosno opredmećenim idejama drugih ljudi. Obožavamo tehnologiju, naprosto smo zaslijepljeni njome. "Tehnologija će riješiti sve naše probleme" misao je vodilja mnogih ljudi.

No, rijetko kada se zapitamo kako i od kuda nastaju takve "materijalističke tehnologije"? Kako nastaju kvalitetni proizvodi s kojima možemo konkurirati na tržištu?

Odgovor leži u "društvenim tehnologijama" koje pomažu ljudima da oslobode urođenu kreativnost da bi ona zatim mogla stvoriti materiju odnosno kvalitetne i konkurentne proizvode ili nove sustave. Te su "društvene tehnologije" do neke razine prisutne same po sebi, kroz intuiciju lidera. No, takav se pristup veoma brzo iscrpljuje i traži svjesnije, kvalitetnije i znanstvenije usmjeravanje pozornosti.