Nakon što je posljednjeg dana radionice najavljen govor predsjednika F.W. de Klerka, grupa je napravila stanku i okupila se oko televizora. Radilo se o onom poznatom govoru kojim je pokrenut završetak aparthejda. Negdje u sredini svog govora, de Klerk je počeo čitati popis organizacija koje su prethodno bile zabranjene, a tada su legalizirane. Anne Loetsebe, jedna od lokalnih lidera, napeto je slušala govor. Njezino se lice ozarilo dok je de Klerk izgovarao naziv svake od tih organizacija - Afrički nacionalni kongres, Pan afrička konferencija. Kasnije je govorila da su se spomenom pojedinih imena organizacija u njezinoj svijesti redala lica rođaka koji bi se sada mogli vratiti svojim kućama.

Nakon završetka govora grupa se ponovno okupila i završila s radom na uobičajeni način. Kasnije tog popodneva su pogledali, kao dio programa radionice, video snimku poznatog govora Martina Luthera Kinga "Sanjao sam... ". Prikazivanje tog govora u Južnoj Africi je bilo zabranjeno pa ga mnogi sudionici radionice nikada nisu vidjeli. Radionica je završila odjavom, vježbom koja svakom sudioniku daje mogućnost kazati što god želi. Prve četiri osobe su dale krasne komentare o tome kako je prisustvovanje radionici bilo za njih iznimno korisno iskustvo i kako su mnogo naučili o sebi i liderstvu. Peti po redu je bio jedan poslovni čovjek. Taj čovjek, poput mnogih svojih kolega tijekom cijelog programa bio je suzdržan i nije pokazivao emocije. Ustao je, pogledao Anne ravno u oči i rekao: "Želim da znate da sam odgajan misliti o vama kao o životinjama". Zaplakao je, a Anne ga je samo gledala i klimnula glavom.

"Dok sam sve to promatrao", reče Peter, "'vidio' sam razrješenje golemog čvora. Ne znam kako bih to opisao, no činilo se kao da se uže koje je bilo čvrsto vezano odjednom razvezalo. Intuitivno sam osjećao da se slomilo nešto što ga je sputavalo, kao i mnoge druge zatočenike prošlosti. Počeli su se oslobađati. Iako je tada Nelson Mandela još uvijek bio u zatvoru na otoku Robben, a na slobodne izbore se trebalo čekati još četiri godine, od tog trenutka nikad više nisam posumnjao da će se u Južnoj Africi dogoditi značajna i trajna promjena."

Nas četvero bili smo povezani željom za boljim razumijevanjem načina nastajanja takvih trenutaka i načina na koji takvi trenuci stvaraju snažne sile promjene. Osjećali smo da sve ono što smo ranije pisali, u najboljem slučaju ostaje na razini riječi, ostavljajući ono važno u pozadini. Paradoksalno, činilo nam se da moderne teorije o promjenama nisu niti dovoljno uske niti dovoljno široke. Promjene u kojima ćemo na neki način biti pozvani sudjelovati biti će istovremeno duboko osobne i inherentno sustavne. Istraživanja u području menadžmenta i liderstva uglavnom ne dostižu dublje razine transformacijskih promjena. Kao što Otto kaže: "Ova slijepa točka liderstva ne odnosi se na pitanja što i kako - ne što lideri čine i kako to čine - nego na tko, tko smo mi i s kojeg unutarnjeg mjesta ili izvora djelujemo - pojedinačno i kolektivno".

Komentar

Miljenko Cimeša

Ovaj članak predstavlja sažetak ključnih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na uređivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRŽIVOST. Kao što to Autori članka navode, u trenutku potpune posvećenosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom slučaju, sinkronicitet se očit

pročitaj...