Kako se glasovi poput Browne-a sve više čuju, ono što se do sada prikazivalo kao zaštita okoliša, kao da je okoliš bio neki nametljiv rođak od koga je čovječanstvo zatražilo podršku, sada se počinje prikazivati kao samoobrana ljudske vrste. U krajnjoj liniji okoliš predstavlja čovjekovo stanište. Primjeri pokazuju kako izumiranje slijedi nakon nestanka staništa zbog nesposobnosti ugrožene vrste da se na vrijeme prilagodi. Unatoč našoj brojnosti mi smo ugrožena vrsta.

Dok ovaj paradigmatski preokret zauzima svoje mjesto u realitetu političara i aktivista, naredna promjena se pomalja u sferi imagnacije i religiozne prakse. Ako Zemlja prestaje biti prikladnim staništem tada više ne možemo zamišljati našu pojedinačnu smrt u odnosu na kontinuitet života. Dok rekontekstualiziramo našu osobnu smrt u nastajućoj perspektivi smrti vrste, može li - treba li - postojati religijska mudrost koja će prihvatiti smrt vrste kao da je riječ o smrti pojedinca?

Takva prognoza, ako do nje i dođe, sigurno neće nastati kao u filmovima katastrofe, sa upozorenjem da će, ako se određena akcija ne poduzme u roku od deset dana ili deset sati, svijet propasti. Ne, ona će umjesto toga doći kao akumulacija ignoriranih upozorenja znanstvenika i znanstvenih novinara, kao i konsenzusa o tome kako je mogućnost za poduzimanje akcije koja bi spasila svijet došla i otišla. U tom, znanstveno apokaliptičnom trenutku, ako do njega dođe, stvarno izumiranje može još uvijek biti u nekoj udaljenoj budućnosti tako da će biti još dovoljno vremena za razvoj nove vrste religije i umjetnosti. Nema sumnje, to će biti religija i umjetnost rođena iz očaja, ali religija i umjetnost su, daleko više od politike, trgovine ili znanosti, proizvodi ljudskog duha kojima se okrećemo u vremenima očaja. Posljednji dani ljudske vrste mogu biti naši najbolji sati.
- Jack Miles

 

Bilješke


(1) Prema fizičaru i filozofu znanosti Henriju Bortoftu; v. H. Bortoft, Wholeness of Nature: Goethe's Way Towards a Science of Concious Participation in Nature (Hudson, N.Y.: Lindisfarne Press 1996).
(2) Vidi “Conversation with Rupert Sheldrake: Morphic Fields”, intervju C.O.Scharmera, London, 23.9.1999., www.dialogonleadership.org
(3) Vidi “Conversation with Henri Bortoft: Imagination Becomes an Organ of Perception”, intervju C.O. Scharmera, London, 7.7.1999. www.dialogonleadership.org.
(4) Isto
(5) A.P. de Geus. The Living Company (Cambridge, Mass.: Harvard Business School Press, 1997)
(6) The New York Times, 24.6.1993., str. 1-9.
(7) J.Miles, «Global Requiem: The Apocalyptic Moment in Religion Science and Art», uvodni govor na pedesetoj godišnjici Cross Currents Consultation, Association for Religion & Intelectual Life, tiskano u Cross Currents, 50., no.3 (proljeće 2000.): str 294-309; www.crosscurrents.org/milesrequiem.htm
(8) The Awakening of Faith, autorstvo se pripisuje Asvagosa, prijevod i komentar (na engleski) Yoshito S. Hakeda (New York, Columbia University Press, 1974.)

Komentar

Miljenko Cimeša

Ovaj članak predstavlja sažetak ključnih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na uređivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRŽIVOST. Kao što to Autori članka navode, u trenutku potpune posvećenosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom slučaju, sinkronicitet se očit

pročitaj...