Od dijelova i cjelina

PRISUSTVO nudi teoriju dubokih promjena koja je istovremeno radikalna i jednostavna, temeljena prije svega na razumijevanju prirode cjelina, kao i međuovisnosti dijelova i cjelina. Naš uobičajeni način razmišljanja nas vara. Obično mislimo da se cjelina sastoji od mnogih dijelova, kao što se automobil sastoji od kotača, šasije i pogonskog mehanizma. Prema takvom razmišljanju cjelina je složena od dijelova i njezino djelotvorno funkcioniranje ovisi o njima. Ako je neki dio pokvaren, treba ga popraviti ili zamijeniti. To je vrlo logičan način razmišljanja kada su u pitanju strojevi. No, živi sustavi su drugačiji.

Živi sustavi poput našeg tijela ili stabla posjeduju, za razliku od strojeva, sposobnost samostvaranja. Oni nisu samo zbroj dijelova, već cjelina koja stalno raste i mijenja se zajedno sa svojim dijelovima. Njemački pisac i znanstvenik Goethe je prije gotovo dvije stotine godina tvrdio da moramo drugačije razmišljati o cjelini i dijelovima.

Za Goethea, cjelina je nešto dinamično i pojavljuje se "u konkretnim očitovanjima" (1). Dio je iskaz cjeline, a ne samo njezina komponenta. Jedno ne postoji bez drugog. Cjelina postoji kroz stalno ostvarivanje u dijelovima, a dijelovi postoje kao utjelovljenje cjeline.

Izumitelj Buckminster Fuller običavao je podignuti ruku u zrak i upitati: "Što je ovo?" Naravno, svi bi odgovorili: "To je ruka." On bi tada naglasio kako stanice, koje čine tu ruku, stalno odumiru i same se obnavljaju. Ono što izgleda stvarno i opipljivo, ustvari se stalno mijenja: zapravo, ruka se potpuno obnovi tijekom jedne godine. Stoga kada vidimo ruku - ili cijelo tijelo ili bilo koji živi sustav - kao statičnu "stvar", nismo sasvim u pravu. "Ono što vidite nije ruka", govorio je Fuller. "To je 'slika potpunosti', sposobnost univerzuma da stvara ruke."

Za Fullera, ova "slika potpunosti" predstavlja cjelinu u odnosu na koju svaka ruka predstavlja "konkretno očitovanje". Biolog Rupert Sheldrake naziva unutarnji model organizacije organizma tvorbenim poljem organizma. "U samoorganiziranim sustavima na svim razinama kompleksnosti", kaže Sheldrake, "postoji cjelina koja ovisi o obilježjima polja koje organizira taj sustav, njegova morfičkog polja."(2) Prema Sheldrakeu, generativno polje živog sustava širi se u okruženje povezujući se s njime. Primjerice, svaka stanica sadržava identičnu DNK informaciju o većem organizmu, no kako stanice sazrijevaju, diferenciraju se primjerice u stanice oka, srca ili bubrega. To se događa zato što stanice razvijaju određenu vrstu društvenog identiteta u skladu sa svojim neposrednim kontekstom i onim što je potrebno za zdravlje većeg organizma. Kada se morfološko polje stanica poremeti, također se poremeti njegova svijest o većoj cjelini. Stanica koja izgubi svoj društveni identitet počinje se dijeliti bez određenog reda te na kraju može ugroziti život većeg organizma. Opisani proces poznajemo pod nazivom "rak" ili "karcinom".

Komentar

Miljenko Cimeša

Ovaj članak predstavlja sažetak ključnih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na uređivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRŽIVOST. Kao što to Autori članka navode, u trenutku potpune posvećenosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom slučaju, sinkronicitet se očit

pročitaj...