Od dijelova i cjelina

PRISUSTVO nudi teoriju dubokih promjena koja je istovremeno radikalna i jednostavna, temeljena prije svega na razumijevanju prirode cjelina, kao i meďż˝uovisnosti dijelova i cjelina. Naš uobiďż˝ajeni naďż˝in razmišljanja nas vara. Obiďż˝no mislimo da se cjelina sastoji od mnogih dijelova, kao što se automobil sastoji od kotaďż˝a, šasije i pogonskog mehanizma. Prema takvom razmišljanju cjelina je sloďż˝ena od dijelova i njezino djelotvorno funkcioniranje ovisi o njima. Ako je neki dio pokvaren, treba ga popraviti ili zamijeniti. To je vrlo logiďż˝an naďż˝in razmišljanja kada su u pitanju strojevi. No, ďż˝ivi sustavi su drugaďż˝iji.

ďż˝ivi sustavi poput našeg tijela ili stabla posjeduju, za razliku od strojeva, sposobnost samostvaranja. Oni nisu samo zbroj dijelova, veďż˝ cjelina koja stalno raste i mijenja se zajedno sa svojim dijelovima. Njemaďż˝ki pisac i znanstvenik Goethe je prije gotovo dvije stotine godina tvrdio da moramo drugaďż˝ije razmišljati o cjelini i dijelovima.

Za Goethea, cjelina je nešto dinamiďż˝no i pojavljuje se "u konkretnim oďż˝itovanjima" (1). Dio je iskaz cjeline, a ne samo njezina komponenta. Jedno ne postoji bez drugog. Cjelina postoji kroz stalno ostvarivanje u dijelovima, a dijelovi postoje kao utjelovljenje cjeline.

Izumitelj Buckminster Fuller obiďż˝avao je podignuti ruku u zrak i upitati: "Što je ovo?" Naravno, svi bi odgovorili: "To je ruka." On bi tada naglasio kako stanice, koje ďż˝ine tu ruku, stalno odumiru i same se obnavljaju. Ono što izgleda stvarno i opipljivo, ustvari se stalno mijenja: zapravo, ruka se potpuno obnovi tijekom jedne godine. Stoga kada vidimo ruku - ili cijelo tijelo ili bilo koji ďż˝ivi sustav - kao statiďż˝nu "stvar", nismo sasvim u pravu. "Ono što vidite nije ruka", govorio je Fuller. "To je 'slika potpunosti', sposobnost univerzuma da stvara ruke."

Za Fullera, ova "slika potpunosti" predstavlja cjelinu u odnosu na koju svaka ruka predstavlja "konkretno oďż˝itovanje". Biolog Rupert Sheldrake naziva unutarnji model organizacije organizma tvorbenim poljem organizma. "U samoorganiziranim sustavima na svim razinama kompleksnosti", kaďż˝e Sheldrake, "postoji cjelina koja ovisi o obiljeďż˝jima polja koje organizira taj sustav, njegova morfiďż˝kog polja."(2) Prema Sheldrakeu, generativno polje ďż˝ivog sustava širi se u okruďż˝enje povezujuďż˝i se s njime. Primjerice, svaka stanica sadrďż˝ava identiďż˝nu DNK informaciju o veďż˝em organizmu, no kako stanice sazrijevaju, diferenciraju se primjerice u stanice oka, srca ili bubrega. To se dogaďż˝a zato što stanice razvijaju odreďż˝enu vrstu društvenog identiteta u skladu sa svojim neposrednim kontekstom i onim što je potrebno za zdravlje veďż˝eg organizma. Kada se morfološko polje stanica poremeti, takoďż˝er se poremeti njegova svijest o veďż˝oj cjelini. Stanica koja izgubi svoj društveni identitet poďż˝inje se dijeliti bez odreďż˝enog reda te na kraju moďż˝e ugroziti ďż˝ivot veďż˝eg organizma. Opisani proces poznajemo pod nazivom "rak" ili "karcinom".

Komentar

Miljenko Cime�a

Ovaj ďż˝lanak predstavlja saďż˝etak kljuďż˝nih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na ureďż˝ivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRďż˝IVOST. Kao što to Autori ďż˝lanka navode, u trenutku potpune posveďż˝enosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom sluďż˝aju, sinkronicitet se oďż˝it

pročitaj...