ďż˝ini se nevjerojatnim da su moďż˝ni procesi poput globalizacije i informatiďż˝ke revolucije nastali djelovanjem tih novih vrsta što im dodatno daje na teďż˝ini. Umjesto da promjene koje zahvaďż˝aju svijet pripisujemo nekolicini svemoďż˝nih pojedinaca ili bezliďż˝nih "sustava", moďż˝emo ih promatrati kao posljedicu djelovanja institucija koje, kao i drugi sustavi, imaju sposobnost uďż˝enja, rasta i evolucije. No, sve dok se ta sposobnost ne pokrene, institucije industrijskog doba ďż˝e nastaviti sa slijepom ekspanzijom, nesvjesne posljedica svojega rasta i udjela u veďż˝oj cjelini, poput stanica koje su izgubile svoj društveni identitet i okrenule se nediferenciranom rastu.

Globalne institucije, ukljuďż˝ivo ne-gospodarske organizacije, preoblikuju svijet. Primjerice, ako danas uďż˝emo u neku gradsku školu u Kini, Indiji ili Brazilu odmah ďż˝emo prepoznati zapadnjaďż˝ku organizaciju obrazovanja. Uďż˝enici pasivno sjede u odvojenim uďż˝ionicama. Sve je programirano prema utvrďż˝enom planu, a školsko zvono i školska pravila osiguravaju da se nastava svakog sata, dana i godine ostvaruje kao na golemoj tekuďż˝oj traci. Doista, upravo je tekuďż˝a traka posluďż˝ila kao inspiracija u dizajniranju škole industrijskog doba kako bi se djelotvornije proizvodio jednoobrazni, standardizirani proizvod. Premda se potrebe za obrazovanjem graďż˝ana svijeta u 21. stoljeďż˝u, stoljeďż˝u globalizacije, duboko razlikuju od potreba tvorniďż˝kih radnika u 19. stoljeďż˝u, ekspanzija škola industrijskog doba se i dalje nastavlja bez promišljanja o istinskim potrebama djece.

Kao što je Buckminster Fuller naglašavao, ďż˝ivi sustavi se uvijek iznova samoobnavljaju. No, naďż˝in na koji se to dogaďż˝a u društvenim sustavima kao što su globalne institucije, ovisi o razini naše individualne i kolektivne svijesti. Svaka škola je istovremeno i dio i cjelina za sebe, mjesto za "duboko razumijevanje" i opredmeďż˝ivanja šireg obrazovnog sustava. Isto je i sa svakim pojedinim ďż˝lanom škole: uďż˝iteljima, administratorima, uďż˝enicima i roditeljima. Svatko od nas nosi u sebi sjeďż˝anja i oďż˝ekivanja iz vlastitog iskustva za vrijeme školovanja. Isto vrijedi za poslovne organizacije, njihove ďż˝lanove i za njihovu sposobnost "dubokog razumijevanja" i opredmeďż˝ivanja sustava upravljanja. Sve dok se naše razmišljanje bude rukovodilo industrijskim metaforama "mehanicistiďż˝kog doba" kao što su kontrola, predvidljivost, "brďż˝e je bolje", uvijek ďż˝emo iznova stvarati institucije kakve veďż˝ imamo, unatoďż˝ njihovom sve veďż˝em neskladu sa svijetom. Ukratko, temeljni problem globalnih institucija jest taj da one još uvijek nisu postale svjesne sebe kao ďż˝ivih entiteta. Jednom kada to postanu, institucije bi mogle biti mjesto za ostvarivanje dubokog razumijevanja i opredmeďż˝ivanja cjeline; cjeline kakva bi mogla biti, a ne samo kakva je bila.

Komentar

Miljenko Cime�a

Ovaj ďż˝lanak predstavlja saďż˝etak kljuďż˝nih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na ureďż˝ivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRďż˝IVOST. Kao što to Autori ďż˝lanka navode, u trenutku potpune posveďż˝enosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom sluďż˝aju, sinkronicitet se oďż˝it

pročitaj...