Punjenje "spremnika"

COS: Što prvo učinite kada započinjete s radom u Krugu?

Krug: Mislim da uvijek iznova otkrivamo kako započeti rad u Krugu. Ne započinjemo svaki put na isti način. Uvijek želimo "napuniti spremnik" s kojim zatim možemo raditi. Moramo stvoriti dovoljno "naboja" kako bi iskustvo učinile vidljivim i opipljivim. To je uvijek na prvom mjestu.

Krug: Ja o tome razmišljam na malo drugačiji način. Potrebno nam je kretanje i poniranje kroz različite razine iskustva i postojanja kako bi stvorili "naboj u spremniku" - npr., kao na početku ovog razgovora. Često upalimo svijeću ili se koristimo tibetanskom posudom kako bi "pročistili" prostor i stvorili ritualne uvjete. Zatim se stišamo i umirimo. Tišinom štujemo šire obrasce života u nastajanju.

Nakon toga stvaramo zajedničko iskustvo. "Prostor otvaramo" kroz pojedinca koji radi na sebi ili kroz sve nas koji sudjelujemo u poticajnom dijalogu.

Krug: Ne znam da li je sada pravo vrijeme da o tome govorimo... Meni se čini da su sve naše aktivnosti i odnosi usađeni u mnogo širi kontekst od jednostavnog sjedenja u krugu. Čini mi se da okupljanje u Krug predstavlja "konačnu koncentraciju" naših svakodnevnih aktivnosti i odnosa. Okupljanje u Krugu samo pojačava naše zajedničko šire iskustvo. U Krugu se ustvari koncentriramo, sažimamo iskustvo... Poniremo u dubinu.

Otto, čini mi se da nas pitaš o tome kako održavamo takve uvjete? Mislim da opisane uvjete uspijevamo održavati stoga što smo jedna drugoj "u životu", jer smo povezane. Okupljanja samo pojačavaju naš odnos i iskustvo. Stoga je "spremnik" o kojem govorimo uvijek prisutan, samo je na okupljanjima prisutan na drugačiji način. Ima li ovo za tebe ikakvog smisla?

COS: Naravno da ima. Mislio sam da bi bilo korisno razgovor započeti s opisom "fenomena" o kojem govorite i načina na koji se on manifestirao u svakodnevnom životu?