Punjenje "spremnika"
COS: Što prvo u�inite kada zapo�injete s radom u Krugu?
Krug: Mislim da uvijek iznova otkrivamo kako zapo�eti rad u Krugu. Ne zapo�injemo svaki put na isti na�in. Uvijek �elimo "napuniti spremnik" s kojim zatim mo�emo raditi. Moramo stvoriti dovoljno "naboja" kako bi iskustvo u�inile vidljivim i opipljivim. To je uvijek na prvom mjestu.
Krug: Ja o tome razmišljam na malo druga�iji na�in. Potrebno nam je kretanje i poniranje kroz razli�ite razine iskustva i postojanja kako bi stvorili "naboj u spremniku" - npr., kao na po�etku ovog razgovora. �esto upalimo svije�u ili se koristimo tibetanskom posudom kako bi "pro�istili" prostor i stvorili ritualne uvjete. Zatim se stišamo i umirimo. Tišinom štujemo šire obrasce �ivota u nastajanju.
Nakon toga stvaramo zajedni�ko iskustvo. "Prostor otvaramo" kroz pojedinca koji radi na sebi ili kroz sve nas koji sudjelujemo u poticajnom dijalogu.
Krug: Ne znam da li je sada pravo vrijeme da o tome govorimo... Meni se �ini da su sve naše aktivnosti i odnosi usa�eni u mnogo širi kontekst od jednostavnog sjedenja u krugu. �ini mi se da okupljanje u Krug predstavlja "kona�nu koncentraciju" naših svakodnevnih aktivnosti i odnosa. Okupljanje u Krugu samo poja�ava naše zajedni�ko šire iskustvo. U Krugu se ustvari koncentriramo, sa�imamo iskustvo... Poniremo u dubinu.
Otto, �ini mi se da nas pitaš o tome kako odr�avamo takve uvjete? Mislim da opisane uvjete uspijevamo odr�avati stoga što smo jedna drugoj "u �ivotu", jer smo povezane. Okupljanja samo poja�avaju naš odnos i iskustvo. Stoga je "spremnik" o kojem govorimo uvijek prisutan, samo je na okupljanjima prisutan na druga�iji na�in. Ima li ovo za tebe ikakvog smisla?
COS: Naravno da ima. Mislio sam da bi bilo korisno razgovor zapo�eti s opisom "fenomena" o kojem govorite i na�ina na koji se on manifestirao u svakodnevnom �ivotu?
© C.Otto Scharmer, 2005. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.dialogonleadership.org
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukari�
Uredio: Marko Lu�i�