Osjeďż˝ala sam prisutnost tog lika, bio je tako stvaran kao da je oduvijek ďż˝ivio u meni na nekom skrovitom mjestu. Osjeďż˝ala sam da u meni postoji posebno mjesto odakle dolaze mudrost i razumijevanje. To posebno, uzvišeno "mjesto" se otvaralo na sastancima Kruga te sam nauďż˝ila djelovati iz njega.

Nikada nisam naslutila da bi takvo "mjesto" moglo postojati u meni, iako se kasnije ďż˝inilo da je ono oduvijek bilo tu, nadohvat ruke, zatvoreno za pristup do tog posebnog trenutka u mom ďż˝ivotu. Sposobnost Kruga da mi pomogne u stvaranju procesa utjecala je na otkrivanje "mjesta" u meni kojem se od tog trenutka uvijek obraďż˝am kada traďż˝im mudrost. Sve je to nastalo u procesu dubokog propitivanja; ne samo intelektualnog propitivanja veďż˝ propitivanja naše cjelokupne osobnosti i spremnosti da stvorimo novu praksu i djelovanje.

Stoga bih ukazala na još jedan fenomen Kruga: našu spremnost na eksperimentiranje kako bi se stvorili novi procesi.

Od tog trenutka moja se perspektiva proširila te sam postala mudrija u odluďż˝ivanju. Sve mi to govori o postojanju neke moďż˝ne sila osloboďż˝ene tijekom naših okupljanja koja me prati i ďż˝ivi sa mnom ďż˝itavo vrijeme.

COS: Uoďż˝io sam da ti se ruke kreďż˝u prema prsima (prostor oko srca) kada govoriš o tom mjestu. Isto si uďż˝inila kada si zatim rekla "Ja". Moďż˝eš li opisati neke elemente tog iskustva? Na koji naďż˝in razlikuješ djelovanje iz podruďż˝ja normalnog identiteta ili iz dubljeg, autentiďż˝nog "mjesta"? Na koji se naďż˝in percipira ta razlika?

Krug: Pa... Mogu reďż˝i da se znatno usporim kad se nalazim u "mjestu" dubokog znanja te da pokušavam osvijestiti svoje osjeďż˝aje. Disanje mi se uspori: tada mi se ďż˝ini kao da je cijeli svijet usporio. Osjeďż˝aj se javlja u predjelu srca kao duboko, otvoreno, tamno, no ipak prosvijetljeno "mjesto" koje je u isto vrijeme snaďż˝no i fluidno, te znaďż˝ajno razliďż˝ito od uobiďż˝ajenog mjesta iz kojeg ja djelujem. Kada kaďż˝em "uobiďż˝ajeno" tada mislim na svoj um i razmišljanje, odluďż˝ivanje, pokušaje da oblikujem i ostvarujem dogaďż˝aje. Sve to se znaďż˝ajno razlikuje od procesa o kojem govorimo, kada "otvoreno osluškujemo što je to što ďż˝eli nastati".

Kada poďż˝em na to "mjesto" doďż˝ivljavam iskustvo slušanja posebno vrijednih osjeďż˝aja u meni. Pod pojmom "vrijednost" podrazumijevam da moje iskustvo, umjesto praznine, daje punoďż˝u. Radi se o osjeďż˝aju da su um i srce na neki naďż˝in centrirani, o osjeďż˝aju ispunjenosti cijelog biďż˝a, a ne samo uma, o osjeďż˝aju potpune prisutnosti.

Takoďż˝er osjeďż˝am nešto što je starije od mene same. To je nešto mnogo veďż˝e od mene same, nešto na što se moje "malo Ja" oslanja.