COS: To znači da Krug predstavlja neku vrstu "sustava za usmjeravanje" koji ti omogućava da se spojiš s izvorom.

Krug: Da, moglo bi se tako reći. Moglo bi se reći da se mi trudimo stvoriti "posebne uvjete" kroz neku vrstu rituala, te nakon toga uvijek nešto dublje i značajnije izbije na površinu.

Krug: Slušajući vaš razgovor shvatila sam da se moje vlastito iskustvo, o načinu sudjelovanja u Krugu i iskustvima do kojih dolazimo zbog sudjelovanja u Krugu, značajno razlikuje od tvojeg.

Meni osobno otpuštanje individualnosti i ulazak u zajednički prostor ili "spremnik" predstavlja veliki problem. Na sličan način se borim, tj. potrebna mi je disciplina i ulaganje napora prilikom intimnih i bliskih susreta. Možda to nije slučaj s drugim ljudima ali za mene osobno prevladavanje vlastitih prepreka i priključivanje Krugu uvijek predstavlja zahtjevan proces.

Da bih uspjela u tome, moram mnogo raditi na sebi kako bih naučila otpuštati. Da nema tog "spremnika" kojeg smo zajedno stvorile mislim da ne bih uspjela. Sve što radimo i što si ti već spomenula - razgovori jedan na jedan ili zajedničko otpuštanje u Krugu - za mene predstavlja veliki napor.

Stoga se oslanjam na sjećanje koje živi u mom biću o tome kako sam se uspjela otvoriti prošloga puta. Neka od tih sjećanja se odnose na iskustvo iz Kruga, a neka ne. No, ono što mi se čini značajnim je da na neki način tom unutarnjom borbom doprinosim stvaranju polja Kruga.

Osjećam da se prisutnost povećava proporcionalno otpuštanju. Pa ipak, čini mi se da se odupirem duže nego druge žene. Iako nikada o tome nismo razgovarale, čini mi se da je tako. Svaka od nas na svoj vlastiti način otpušta individualno da bi se priključila kolektivnom. Svaki put iznova moramo "probiti prepreku", barem se ja tako osjećam. Ta se prepreka manifestira čak i u otporu prema dolasku na sastanak. Taj otpor je svaki put drugačiji, te se uvijek iznova moram s njime boriti. Tijekom godina unutarnja borba pomalo jenjava, no ipak ne prestaje.

COS: Postoje li još neki elementi te ili tih prepreka? Obzirom da si se često susretala s njima, možda si uspjela uočiti prirodu izazova s kojima se susrećeš?

Krug: Mogu reći da osjećam kao da ću umrijeti ako se prepustim Krugu. Zato se uvijek moram pripremiti na taj osjećaj i pomiriti se s njime. Danas već mnogo brže uočavam taj osjećaj te mu se više ne opirem.

Kada osjetim prisutnost tog osjećaja pokrenem "mehanizme" koji mi pomažu da se otvorim. Npr., ako je okupljanje Kruga u mojoj kući tada mi pripremanje prostora pomaže u tome. Ako je okupljanje u nekoj drugoj kući, tada sve to skupa mnogo teže proživljavam jer nisam sudjelovala u pripremi.

Čak mi je sada teško pričati o tome. Upravljanje postojanjem u izvanjskom svijetu, upravljanje događajima koji mi se događaju na poslu te nakon svega dolazak u Krug - što često činim - meni osobno veoma teško pada. Kako bih se opustila i "otpustila" mnogo vremena moram provesti u samoći. Još mi teže bude kada očekujem povratnu informaciju od drugih ljudi...

Stoga uključivanje u Krug za mene nije nešto što se podrazumijeva samo po sebi, iako sam kroz proces prošla već mnogo puta. Uvijek iznova eksperimentiram s novim metodama za uključivanje. Ako nisam "budna", može mi se dogoditi da u obrambenoj poziciji provedem mnogo vremena. Na taj način značajno umanjujem svoj doprinos Krugu, odnosno kolektivnom. Čini mi se da takvo moje ponašanje smanjuje brzinu nastajanja polja među nama.