Krug: Iznimno cijenim što si s nama podijelila svoje iskustvo. Posebno mi se dopada kako si ga slikovito opisala. Moram priznati da si se potpuno otvorila u Krugu s Ottom.

COS: Zaprepastile su me tvoje riječi "...osjećam kao da ću umrijeti ako se prepustim Krugu". Poznato mi je takvo iskustvo. Kako bi ga dodatno opisala? Kako nastaviti priču?

Krug: Priča je sljedeća: strah postoji jer postoje granice koje treba prijeći. Zamišljam da prelazak te granice mora biti poput umiranja. Kada prijeđem preko granice više neću biti ista osoba.

A ako neću više biti ista osoba, tada se pitam u što ću se pretvoriti kad prijeđem granicu? Tko ili što ću postati? Obzirom da ne znam u što ću se pretvoriti tada je normalno da se javlja strah jer se u tom procesu preobrazbe ne mogu zaštiti. Postajem ranjiva. Bojim se, jer moram prijeći preko granice koja me je do sada čuvala na meni poznati način.

COS: Što se zatim događa?

Krug: Tada obično prijeđem granicu, obično samo na trenutak. Uspijem li u potpunosti prijeći, osjetim ogromno olakšanje. Osjećam se slobodnije. Iako sam sve to već prošla, uvijek iznova sumnjam da ću osjetiti tu slobodu.

Mnogo je truda potrebno za uspjeh. Kada se svaka od nas uključi u Krug dolazi do pojave kolektivnog prisustva u drugačijem smislu. Rađa se novo Biće. Nalazimo se u prisustvu Bića Kruga. Sve dok se ne uključimo u potpunosti ne možemo osjetiti prisustvo Bića Kruga. Nakon toga prelazimo u područje onkraj osobne individualnosti. Nakon toga ja kao pojedinac više nisam važna. No, u isto vrijeme sam mnogo više nego obični pojedinac.