COS: Kvaliteta namjere je različita, no takva je i otvorenost srca, zar ne? Takvo je stanje vrlo teško dostižno. Jednako kao i stanje ne-osuđivanja. Ako ništa ne govorimo to ne znači da u sebi ne donosimo prosudbe!


Temeljno Ja je uvijek prisutno

Krug: Moje vjerovanje za mene djeluje... Vjerujem da je naše temeljno Ja uvijek prisutno. Ako razgovaram s nekom osobom te je u tom razgovoru počinjem osuđivati, još mi uvijek ostaje dovoljno prostora da se s njom povežem na temeljnoj razini, što me odmah udaljava od prosudbe na individualnoj razini. Opisani pristup zaista funkcionira!

Krug: Mislila sam da ti se sviđa moja osobnost!

Krug: Za mene je bitno da smo kreativna bića; stoga možemo razvijati i stvarati. Na neki način ja stvaram Beth. Jedni druge stvaramo putem načina na koji vidimo jedni druge. Stoga u Krugu zajednički su-kreiramo Krug putem načina na koji se međusobno vidimo i putem onoga što želimo postići.


Poticanje prisustva Bića Kruga

COS: Još mi uvijek nije jasna razlika između individualnog drugog lica i kolektivnog drugog lica.

Evo primjera. Dok si nam pričala svoju priču netko je rekao: "Sve bi bilo drugačije da je još netko prisustvovao. Razliku je stvorila kolektivna prisutnost grupe." No, je li baš uvijek tako? Tvrdiš li da je za evociranje iskustva potrebno više od jedne osobe? Prvo pitanje stoga glasi: gdje počinje, a gdje završava kolektivno? Radi li se tu o jednoj, dvije i više osoba?

Drugo je pitanje sljedeće: Možeš li opisati razliku kroz iskustvo? Kad me slušaš možeš li reći: "Sada slušam iz pozicije malog Ja, a sada iz grupne pozornosti?"

Krug: Odlična pitanja. Nisam o tome razmišljala na takav način.

Krug: Primjećujem da te čujem drugačije nego inače dok sjedimo u krugu. Tvoje riječi čujem u kontekstu naših trenutnih odnosa, koji je značajno drugačiji od konteksta u kojem se nalazimo u Bostonu, u društvu kolega s Global Instituta ili pak konteksta u kojem se nalazimo samo ti i ja, jedan-na-jedan. Govorim o nekoj drugoj kvaliteti. Tvoje riječi sada čujem na nov način. I ne samo to, ja te vidim drugačije... Pokazuješ mi se drugačije, iako si još uvijek isti Otto, koji isto čini i isto se kreće. No, ono što je u tebi potaknuto je drugačije od onoga što je potaknuto u drugačijem okruženju.