Podizanje razine mora rezultiralo bi potrebom zbrinjavanja stotina milijuna ljudi u priobalnim područjima.

Osim toga, otapanje ledenjaka na Sjevernom polu i Grenlandu moglo bi utjecati na remećenje postojećih morskih struja. Preciznije rečeno, moglo bi izazvati nestanak Golfske struje. Nestanak golfske struje bi utjecao na drastične promjene klime u Zapadnoj Europi. Znanstvenici su utvrdili kako se takav poremećaj dogodio prije otprilike 10.000 godina. Nakon tog poremećaja područje današnje Zapadne Europe se za narednih 1.000 godina vratilo u ledeno doba. Stoga Gore s pravom upozorava da "naša civilizacija nikada u povijesti nije osjetila promjenu koja bi se uopće mogla usporediti s današnjim klimatskim promjenama".

S porastom temperatura mora i oceana povećava se broj i snaga uragana. Prema istraživanju MIT (2005.): "Velike oluje koje od sedamdesetih godina nastaju u Atlantiku i Tihom oceanu traju dulje i snažnije su za 50%".

S porastom temperatura mora i oceana povećaju se i oborine. No, uslijed promjena zračnih struja dolazi do promjena u njihovoj raspodjeli. Uslijed toga u nekim područjima dolazi do značajnog povećanja oborina (što rezultira poplavama), a u drugim područjima do značajnog pada oborina (što dovodi do suša). Na isušivanje tla utječe i povećanje temperature u atmosferi.

Poplave s jedne, te suše s druge strane ugrožavaju normalno odvijanje poljoprivredne proizvodnje (a samim tim pogoršavaju problem gladi u svijetu), te dovode do problema s opskrbom pitkom vodom. Procjenjuje se kako bi se, u slučaju nastavka nepovoljinh trendova glede globalnog zagrijavanja, tijekom narednih 50 godina 40% svjetskog stanovništva (otprilike 4 mlrd ljudi!) moglo suočiti s vrlo teškim problemom nestašice vode. Riječju, klimatske promjene će doprinjeti (odnosno: već doprinose) pogoršanju nekih već postojećih problema - siromaštva, gladi, nasilja...

Iz opisa dinamike klimatske krize može se zaključiti kako će se narednih godina čovječanstvo suočiti sa ogromnim prirodnim, društvenim, ekonomskim i političkim izazovima bez presedana. Riječju, prirodne katastrofe (suše, poplave, uragani, vrućine, hladnoće) produbiti će probleme opskrbom pitkom vodom, hranom, energijom... Uslijed toga će se zaoštriti problem zadovoljavanja temeljnih potreba sve širih slojeva stanovništva.... Prirodne katastrofe će otežati normalno funkcioniranje ekonomije... Naposlijetku, klimatske promjene će produbiti postojeće i izazvati neke nove političke probleme (pr. kontrola izvora energenata i/ili pitke vode).


Iz navedenog proizlaze dvije grupe ključnih zadataka za nove lidere:

1. Zaustavljanje i preokretanje negativnih trendova, te uspostavljanje modela održivog razvoja. Ključni negativni trend vezano uz klimatske promjene odnosi se na emisiju CO22.

2. Pripreme za ublažavanje posljedica prirodnih katastrofa. Istraživanja su pokazala kako kvaliteta responsa ovisi ne o planiranju djelovanja u vanrednim situacijama, nego o kvaliteti društvenih mreža između pojedinaca i institucija zaduženih za djelovanje u takvim okolnostima.