U tekstu Chrisa Soderquista i Marka Shimade Operativno strateško mapiranje: učenje i implementacija u kompaniji Boeing nudi se inovativni pristup strateškom promišljanju. Zbog rastuće dinamičke, socijalne i generativne kompleksnosti poslovnog okruženja (o ovoj temi sam pisao u jednom od ranijih brojeva) članovi istraživačkog tima iz Boeinga su svoj proces strateškog promišljanja obogatili primjenom triju disciplina.
Prva od njih odnosi se na sistemsko mišljenje (u tekstu se koristi termin dinamika sustava što predstavlja jednu od inačica ove discipline učeće organizacije). Ključno obilježje ove discipline sastoji se u promatranju realnosti (tj. poslovnog okruženja i organizacije) kao sustava, kao cjeline. Korištenjem tehnika sistemskog mišljenja, kao što su kauzalni dijagrami i dijagrami zaliha i toka, omogućuje se dublje razumijevanje strukture i dinamike funkcioniranja sustava – a samim time i testiranje različitih strateških opcija.
Drugu disciplinu predstavlja vješto moderiranje posredstvom koje se unapređuje djelotvornost članova strateškog tima da zajedno rade (vezano uz proces identifikacije i rješavanja problema, donošenja odluka ili rješavanja međusobnih konflikata). Uslijed rastuće socijalne kompleksnosti (a to znači sve izraženijih razlika u stavovima i interesima dionika – kako internih, tako i eksternih) korištenje discipline vještog moderiranja postaje sve važnijim preduvjetom stvaranja i implementacije strategije.
Treću disciplinu predstavlja uvođenje sustava uravnoteženih ciljeva (eng. Balanced Scorecard). Zbog relativne poznatosti ovog modela u hrvatskoj stručnoj javnosti smatram kako nema potrebe za njegovim predstavljanjem.

Relevantnost poruka ovih tekstova za hrvatske lidere ne bi trebala biti upitna. Svijest o važnosti partnerstva sve je vidljivija u različitim inicijativama za osnivanje clustera. Eksperimentiranje s istovremenim korištenjem disciplina sistemskog mišljenja, vještog moderiranja i sustava uravnoteženih ciljeva zasigurno bi doprinijelo poboljšanju kvalitete strateškog promišljanja u domaćim tvrtkama.

Na kraju želim naglasiti kako bez unapređenja kvalitete strateškog promišljanja neće biti ni suštinskih pomaka u konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, ni unapređenja kvalitete života njenih žitelja.