Zaposlenike treba "osloboditi", dati im potrebnu moć za samostalni rad. Naime, nalazimo se u kreativnoj i neprestano promjenjivoj okolini u kojoj tvrtke nastoje osmisliti nove poslove ili proširiti postojeće, za što su im itekako potrebne nove ideje. Sve ovo znači da tvrtke cijene svoje zaposlenike.

Često naglašavate potrebu za promjenom, no ne i ekstremnom, destabilizirajućom promjenom. Naglašavate potrebu za postizanjem ravnoteže između poticanja i provedbe određene promjene. Mislite li da je izgradnja zajedničke vizije u organizaciji također veliki izazov za lidere?

Rosabeth Moss Kanter: Tvrtke s kojima surađujem vodeće su u svojim industrijama i razvijaju se velikom brzinom, s ciljem da prerastu u globalne informacijske gigante. Te prvoklasne svjetske tvrtke koje djeluju na području globalne informacijske ekonomije zasigurno dijele svoju viziju sa zaposlenicima. Ponekad ne dijele baš svaki detalj vezan za sljedeću akviziciju koju planiraju, ali zasigurno dijele svoju viziju.

Zaposlenici najboljih tvrtki su u velikoj mjeri osviješteni pojedinci koji aktivno sudjeluju na sastancima na kojima se razgovara o smjeru u kojem tvrtka ide, o promjenama unutar industrije i korporativnim ciljevima. Uzmimo za primjer tvrtku Allied Signal, koja se je spojila s tvrtkom Honeywell. Spajanje je izvršeno u veoma kratkom vremenskom roku, a u procesu su sudjelovale stotine ljudi. Osim što su radili na spajanju dviju tvrtki, zaposlenici su paralelno radili i na razvoju planova kako bi nova kompanija koja je zadržala ime Honeywell osigurala vodeću poziciju u internetskom poslovanju. Sve se to odvijalo simultano... Zaposlenici su itekako bili svjesni što se događa te su u velikoj mjeri bili uključeni u kreiranje tih događaja.

Smatrate li da su neke nacionalne kulture otvorenije za promjene od drugih, te ako jesu, da li sve veća internacionalizacija poslovanja komplicira upravljanje promjenama?

Rosabeth Moss Kanter: Da, smatram da internacionalizacija uistinu komplicira upravljanje promjenama. Naime, većina je zemalja osvijestila potrebu za promjenom, ali neke su kulture prilagodljivije od drugih. Primjerice, u SAD-u je kultura poduzetništva izuzetno snažna, cijenimo novo i različito, cijenimo nove poslovne pothvate. Kod nas se ljudi cijene iako nisu uspješno završili započeti poduzetnički pothvat. Sam pokušaj, hrabrost da se nešto poduzme... to se u našoj kulturi cijeni.