Odjednom mi je postalo kristalno jasno da model moram povezati s osobnim životima sudionica, te im omogućiti da otkriju vlastitu inspiraciju o onome što je izvedivo. Nakon gotovo neprospavane noći otkrila sam da Frances ima slične ideje i uvide. Zatim smo promijenile svoj program, kako bi uključile nove perspektive.
Nedjelja je bila potpuno novi dan. Grupa je bila svježa i uzbuđena zbog nadolazećeg dijela radionice. Razgovarale smo o svojim trenucima inspiracije te sam im prepričala sinoćnje vlastito iskustvo rada s U-modelom. Frances je ispričala divnu priču o tome kako je u školskom okrugu u Palo Altu radila s moći "onoga što jest" i kako je to utjecalo na doživljaje tamošnjih ljudi, otvorivši im nove mogućnosti. Čule smo i prekrasnu priču od Marie Dolores Diaz, o naizgled maloj intervenciji koja je završila spašavanjem tisuće ljudskih života u Hondurasu, nakon poplave kasnih 1970-ih. Sve su te priče bile neizmjerno inspirativne. Naposljetku smo shvatile da smo se priključile na korijen naših želja, upravo zato da se povežemo s onim što je bitno, te pružimo pomoć i podršku gdje god je to moguće.
Zatim smo prešle na kritični dio rada. Naime, zapitale smo se na koji način možemo ove uvide primijeniti na vlastite živote? Zatim smo odlučile da ćemo, kao način dobivanja dubljih uvida, vlastite priče o liderstvu primijeniti na U-model. U malim smo grupama počele proučavati pitanja "što jest?", odnosno: što vidiš?, što mirišeš?, što čuješ? i što osjećaš o sebi i svojoj situaciji liderstva? Kako se osjećaš? Koji je emocionalni tonus te situacije? Koje su tvoje misli vezane uz tu situaciju? Koji su modeli razmišljanja nastali u toj situaciji? Koje su pretpostavke nastale?
Ono što su sudionice ispričale bilo je pravo otkriće. Pojedine su nam žene rekle kako idu na mjesta gdje drugi možda ne idu, iz razloga što su već marginalizirane pa mogu proći kroz pukotine neke situacije, kako bi je proučile iz drugog kuta. Također su priznale da društvo ne cijeni uvijek njihove ideje, te da je potrebna hrabrost prilikom njihova iznošenja u javnost. Shvatile su da imaju veliku količinu znanja te da žele djelovati u skladu s njime, bez potrebe za izvanjskim odobravanjem.
Želimo li da se dogodi bilo kakva promjena stvari je potrebno mijenjati "u korijenu". Svi smo mi (pre)često skloni "kozmetičkim" promjenama, tek toliko da se nešto događa, pa tako mijenjamo organizaciju, načine rada i slično samo da bi nešto radili, bez da ulazimo "u dubinu". Često u tom procesu zaboravljamo na svrhu, odnosno cilj koji se promjenom treba