Revolucija u obrazovanju odraslih navela je mnoge pedagoge i kreatore politika obrazovanja na preispitivanje budućnosti tradicionalnog četverogodišnjeg studiranja, za što imaju valjan razlog. Naime, uvijek će postojati potreba za tradicionalnim obrazovanjem koje nude sveučilišta i veleučilišta, a potreba za kvalitetno obrazovanim pojedincima koji znaju misliti svojom glavom i dalje će rasti. No, više je nego jasno da će spomenute institucije morati preispitati svoju povezanost s ostatkom društva, obzirom da su u sadašnjem konceptu povezane isključivo s dobnom skupinom od 18-te do 24-te godine, te da izbjegavaju partnerstvo s inovativnim tvrtkama i zajednicom, što dovodi do sve manjeg zadovoljstva njihovih korisnika. S porastom potrebe za stalnim usavršavanjem vještina, obrazovanje se sve više integrira u ljudske živote.

Prema istraživanjima Ministarstva rada, korisnici edukacije unutar korporacija su uglavnom muškarci, dok žene svoj novac uglavnom troše na obrazovanje izvan radnog mjesta, bilo da se radi o seminarima, tečajevima ili programima osobnog razvoja. One mnogo aktivnije od muškaraca traže kvalitetnu edukaciju u koju uglavnom ulažu vlastiti novac, te na taj način na sebe preuzimaju odgovornost.


Rubni gradovi

Duboke promjene u načinu života i rada usko su povezane s mjestom života i rada. William Whyte je u svojoj knjizi The Organization Man davno ponudio inovativni pogled na američko društvo. Whyte je na promjene u poslijeratnoj Americi gledao očima relativno homogene zajednice u predgrađu Chicaga. U Whyteovo su vrijeme takve zajednice bile primjer američkog načina života, dok danas tim krajolikom dominiraju ogromni trgovački, poslovni i rezidencijalni blokovi, odnosno "rubni gradovi", kako ih naziva Joel Garreau. Njihova kompleksnost i samodostatnost, za razliku od predgrađa 1950-ih, otvara jednu sasvim novu fazu tehnoloških i gospodarskih promjena.