Za razliku od tradicionalnih urbanih zajednica, današnje enklave iz predgrađa nisu organizirane po principu "susjedstva", već više s obzirom na društvene i vjerske poveznice. U tome se zasigurno očituje njihova kvaliteta te tehnologija današnjeg života. Naime, ključni učinak tehnološke revolucije odnosi se na smanjenje važnosti lokacije odnosno na decentralizaciju, tj. stvaranje raspršenih zajednica. Usprkos tome, Amerikanci su oduvijek uspješno pronalazili nove načine za kvalitetno međusobno druženje. Za primjer navedenog možemo uzeti razvoj nekonfesionalnih mega crkvi, koje velikom broju ljudi omogućuju izgradnju zajednice od posebnog interesa. Willow Creek je tako jedna od najvećih nacionalnih vjerskih institucija proizašla upravo iz okolice Napervillea. Nekonfesionalna priroda takvih institucija privlači ljude bez obzira na njihovo etničko, rasno ili klasno porijeklo, jer se ne obazire na povijesnu vjersku tradiciju. Vjernici su u Willow Creek-u podijeljeni u manje skupine na principu osobnog stanja svakoga od njih. Tako postoje skupine koje čine samci u dvadesetim godinama, potom skupine novih očeva, te one sastavljene od parova čija su djeca odrasla i odselila se od kuće. Pažnja koja se posvećuje određenoj društvenoj niši nije različita od npr. poslovne strategije Starbucksa ili Gapa, jer se naglasak stavlja na osobni izbor i običaje što je karakteristično za postindustrijsko okruženje u kojem živimo.
Novi oblici povezivanja
I dok ljudi stalno osmišljavaju nove metode i načine rada, društvo bi se općenito trebalo sve više oslanjati na široku bazu talenata i perspektiva. U društvu prema kojem se krećemo, liderstvo u organizacijama i zajednicama će dolaziti od ljudi koji neće nužno zauzimati pozicije moći i autoriteta. Dok se organizacijski lideri bore za što veću uključenost, često se događa da su opterećeni raznim tradicionalnim modelima koji im govore gdje bi se pojedina osoba trebala nalaziti u svojoj karijeri u određenoj fazi života. Mnoge partnerske tvrtke svojim zaposlenicima nameću mentalitet "napredovanje ili otkaz" čime odbacuju mogućnost doprinosa na neki drugačiji način, te tako od sebe odbacuju vrhunske talente. Usklađivanje životne dobi s pozicijom potpuno je besmisleno - pogotovo u slučaju žena profesionalaca - koje vrlo često prekidaju svoj rad na određeno vrijeme. Također se događa da pojedini stručnjaci odjednom shvate kako je njihovo znanje previše specijalizirano te stoga moraju promijeniti smjer. Istovremeno, svestrani pojedinci iz svijeta biznisa počinju razmišljati na sljedeći način: "Budući da na poslu nema sigurnosti, moram otkriti što je to što me ispunjava. Želim pronaći način zarađivanja koji mi odgovara, a ne samo popuniti prazno mjesto u strukturi organizacije."