Za svaku poslovnu organizaciju ključni je izazov uključiti srce i dušu djelatnika, na istoj razini na kojoj su posvećenost i energija prisutne u volonterskim pothvatima. No, ipak se mnoge korporacije plaše stvaranja tog osjećaja zajedništva za kojim zaposlenici uvijek teže, jer prema njima ili zajednici ne žele preuzeti dodatnu obavezu. Taj nedostatak posvećenosti je dodatno pogoršan povećanom suburbanizacijom radnog mjesta. Obzirom da su današnje organizacije sve pokretljivije, te da se kreću prema sve udaljenijim mjestima, sve se manje poistovjećuju s geografskom lokacijom što utječe na manju razinu "pokroviteljskog ponašanja" koje je u prošlosti donosilo gradovima i mjestima izrazitu dobrobit.

Rad je dio ljudskog identiteta. No, u današnje je vrijeme taj identitet promjenjiv, i za razliku od prošlosti, sve manje povezan s jednom organizacijom. Lojalnost ljudi prema njihovoj profesiji, kolegama i zajednici koja ih interesira u porastu je, dok je lojalnost prema poslodavcima u opadanju. William Whyte se 1950-ih plašio da će sklad izazvan bliskom osobnom identifikacijom s velikim organizacijama dovesti do nestanka poduzetništva i individualnosti. No, danas je jasno kako nas to ne treba zabrinjavati. Kada ste posljednji put čuli ljude da se žale na konformizam i pojavu "masovnog čovjeka"? Naime, 1950-ih smo vjerovali da će tehnologija postati sredstvom centralizirane kontrole, no zapravo nas je fragmentirala u sve manje jedinice. U današnje vrijeme veliku opasnost predstavlja nešto sasvim drugo: pojačano raspršivanje te fluidno okruženje koje ne osigurava uvjete za razvoj stabilnih obitelji i zajednice. Lideri organizacija se stoga moraju baviti spajanjem ljudi i stvaranjem osjećaja posvećenosti i povezanosti, unatoč nesigurnoj i promjenjivoj okolini. Pred njima se nalaze zaposlenici koji žele biti ponosom povezani sa svojom organizacijom, a napredna organizacija će svojim zaposlenicima morati pokazati način na koji osobne težnje i ciljeve mogu uravnotežiti s onima veće institucije.