"Čovjek može, kao što to ja činim, čeznuti za ugodnijim i lakšim životom, predahom, stankom u kojoj će sanjati. No, čini mi se kako za umjetnike ne postoji drugi mir od mira u žaru borbe. Emerson je ispravno rekao kako 'svaki zid predstavlja jedna vrata'. Stoga nemojmo tražiti vrata i izlaz negdje drugdje, već u zidu na kojeg smo naslonjeni. Umjesto toga, potražimo predah tamo gdje se on nalazi - u samoj vrevi borbe. Jer se po mom mišljenju, a s tom ću misli i završiti, on nalazi upravo tamo. Rečeno je kako velike misli na svijet dolaze nježno i polako, poput golubice s neba. Možda ćemo tada, slušamo li pažljivo, usred buke nacija i država, uspjeti čuti lagani treptaj krila, nježno pomicanje života i nade. Neki će reći da je naša nada u državi; drugi pak da se ona nalazi u čovjeku. Osobno vjerujem da se ona budi, oživljava i njeguje u milijunima pojedinaca čija svakodnevna djela prkose granicama i surovim implikacijama povijesti."


Tko je "lider koji služi"?

"Lider koji služi" je prije svega ostalog sluga, onako kako je Hesse prikazao Lea. Da bi neka osoba postala "liderom koji služi", u svojoj nutrini mora nositi prirodni osjećaj i želju za služenjem. Tek nakon toga, svjesnim odabirom, u osobe se javlja težnja za vodstvom. Opisana osoba se značajno razlikuje od drugih koji su na prvom mjestu lideri, vjerojatno zato što nema potrebu i želju za moći u tradicionalnom smislu, ili pak potrebu za sticanjem materijalnih dobara. Pojedinci koji su prije-svega-lideri i ovi drugi, prije-svega-sluge, dva su ekstrema u kontinuumu vodstva. Između ta dva pola možemo svrstati mnoštvo različitih stilova koji su rezultat beskrajne raznolikosti ljudske prirode.

Osnovna razlika u djelovanju navedenih različitih stilova lidera manifestira se u tome što se sluga prije svega brine o zadovoljenju potreba drugih ljudi, što je njemu osobno od najveće važnosti. Najbolji test, a ujedno i najteži za provođenje, odgovor je na pitanja: Da li se ljudi koje služimo razvijaju i rastu? Postaju li, dok ih služimo, zdraviji, mudriji, slobodniji i samostalniji? Raste li vjerojatnost da će jednoga dana oni sami služiti druge ljude? Koji su efekti vodstva na najmanje privilegirane članove društva; imaju li oni ikakve koristi ili ih se, u najmanju ruku, barem neće dalje uskraćivati?